Bezimena pesma


Laganim korakom
sigurna u sebe
iskustveno znam
proći će i to.

Bacila sam kamen
što nosih k’o usud
niko me ne plaši
niti nemir stvara.

Još te samo može
bol da me svlada
a ni to nije večno
sa time se živi

Nema ništa lepšeg
od smiraja duše
od telesnog mira
jer ti tada spokoj sve diktira.

Imaš tada milost
prema svima zlima
ti ih smatraš samo
iskušenjem svojim.

Te ih zaobiđeš
jer su obmanuti
ne sudim im ja
jer to nije moje.

Neka samo molba
stigne do Višnjega
oprosti im Bože !

Ti mali su pali
k’o anđeli tvoji
što behu uz tebe,
sada negde drugo kolovođe jesu.


Neće opstati
mora umret zlo
jer ne rađa dobro
treba samo dočekati to.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Arhitektura duše

Krajem sedamdesetih godina na Slatini je živjeo pošten i ugledan svijet. Porodice su bile stabilne sa prilično radikalnim stavovima. To je i održalo porodicu. Nismo jedni drugima prkosili vjerskim pobudama, prikazima naše pripadnosti. Živjeli smo u ljubavi sa susjedima. Žene su bile lijepo skockane, suknje do koljena, kožna cipela i tašne su se uklapale bojom , kostimići od kulskih štofova, krojevi iz burdinih časopisa. Frizure poznatog frizera Dine i mnogih kojih se ne sjećam. Ljudi pristojni kao i djeca svi fino obučeni. Tuzla je bila centar naučnih istraživanja,Univerzitetski  grad, centar muzičkih dešavanja, fudbala, rukometa, košarke. Eksploatacija uglja, soli,termoelektrana,Dita.  Grad ljekara, rudarskih inžinjera, tehnologa,pedagoških radnika, vaspitača itd.

Slatina je bila naselje koje je izgradjeno pretežno od betona.To je država gradila da što više ljudi dobije krov nad glavom.Nisu neke ljepotice , te zgrade, ali funkcionalnost je bila cilj. Jeste da smo idući po stranim zemljama vidjeli jednu ahitektonsku ljepotu i vijekovnu istoriju. Mnogo umjetničkih ljepota , živopisnih boja i sjaja.

Odrasla sam na ruskim klasicima, evropskim piscima,bosansko-hercegovačkim velikanima, jugoslovenskim piscima.

Školstvo je bilo u bivšoj Jugoslaviji, mislim barem, svugdje isto. Tako da smo rasli potkrepljeni istim uvjerenjima. Volili smo našu zemlju više od svega. To smo potvrdjivali kada smo slušali himnu  „Hej Sloveni“. Bilo je to najjezivije slušanje, hoću reći, jeza nam je prolazila kroz tijelo svaki put.

Mnogi od nas su bili Jugosloveni.To je bilo nacionalno opredeljenje. Tzv. mješani brakovi su se uglavnom  tako izjašnjavali. Tako da smo mi imali nekoliko državnih praznika koje smo slavili. Prvi maj,  25 novembar,29 novembar, 21 decembar i Novu godinu. To su i drugi slavili pored svojih vjerskih praznika.

Ovo nacionalno nije odredjivalo ljubav prema muzici

Kad je rock muzika krenula po disco klubovima, dobili smo svoje “ muzičke pijedastale“ i disk đokeje , vodje cjelovečernjeg muzičkog dogadjaja. To je bila naša vjera, nada i ljubav. Mi smo imali svoga Cara i Legendu.

Tako smo se infiltrirali u američku i svjetsku rock scenu, kao fanovi.Postao nam je to i kao neki način života. Mnogi su posezali za drogom i tabletama. Većina je pila , to je bilo najjeftinije. Mislim da su skoro svi pušili. To je bilo baš in, što bi danas rekli. Dosta je bilo i djece iz nefunkcionalnih porodica .

Ljubav je bila u deficitu, kao i uvijek u životu. Kada nemaš to u porodici, tražiš u partneru.Uvjerenje koje ti usade, jedna  ljubav za sva vremena. Prilično pogubno uvjerenje, ukoliko ljubav ne može da opstane.

Boga mi, i komšiluk, uopšte svijet nije bio rad kad neko iskače iz okvira pristojnosti, ma što to bilo.

Zavedeni hipi pokretom  i  mantrom MAKE LOVE NOT WAR nismo mnogo marili za svijet. Hipi pokret je našao svoj muzički izraz u psihodeličnom roku čiji su najznačajniji predstavnici Janis Joplin, The Doors, Pink Floyd, Džimi Hendriks i mnogi drugi.

Dok se ne desi neki ozbiljan preokret sve je dobro.

Hipi pokret je pozivao na nepolušnost,

socijalnu pravdu , na negiranje mediokriteta itd. Nisu bili ni privrženi porodici, protivili su se braku i pokušali oživotvoriti svoju alternativnu životnu filozofiju.

Tako se kod nas razvijala vizija života koja nije utemeljena na građanskom poimanju porodice ili vjerskom.

To je svakako bilo neizvodljivo. Ipak smo mi rasli u jednom patrijalhalnom društvu gdje se znalo gdje je šta po hijerarhiji.

Red , rad i disciplina je imala prvenstvo nad svim filozofijama.

Ulaskom u brak, sve je ostalo na pijedastalu i život je počeo ići u drugom pravcu. Muzika se slušala ponekad, sve manje je bilo opuštenost a sve više problema.

Sve više  su neke stvari počele da liče na „mi vodimo male ratove a ljubav je u podrumu kao kiseli kupus“.

Uvjerenja ponijeta iz porodice, patrijarhalna, manipulativna su počela izranjati na površinu.

Neprilagodjenost karaktera, ne ideći u istom pravcu za ciljem, počinje kohezija zajednice da puca.

Počinju da se javljaju  simptomi bolesti koji proističu iz neadekvatne komunikacije, ili manipulacije.

Svakako da je uticaj raznih pokreta, shvatanja i porodičnih gledanja sa raznih strana uticao na razvoj ličnosti i uvjerenja i poglede na svijet i samoga sebe.

Uvjerenje da se suprotnosti privlače, totalno je nakazna.

Ko se tuče , taj se voli. Kompletan je idiotizam koji dovodi do nasilja u porodici. Ljubav je kao podgrijana sarma. Netačno. Postaje bljutava, neukusna i boli te stomak od nje.

Uvjerenja da je zaljubljenost ljubav. Netačno. Zaljubljenost samo daje znak da nešto postoji, kao led sijalica, ako brzo crkne, šalili smo se.

Ljubav je trajanje, istrajavanje, podrška, oslanjanje jednog na drugog, podnošenje i prihvatanje onog drugog takav kakav je. Ne ispravljanje. Samo sebe možeš ispraviti, ne drugog. Te filozofije da nekog „staviš pod svoje“ je isprazno mišljenje. Gledanje u pravcu Tvorca jedan i drugi imaju isti pravac. Jedini ispravan. Zajedno stupaju i idu prema cilju gdje im je zajednička tačka.

Nastaviće se…..

Jasminka Nikolić ex Brdarević

17.03.2023.

Ne diraj u moje krugove

Crveni krugovi, autor: Vatroslav Kulis

Od lošeg sam bajku stvarala
na laž istinom odgovarala.

Nikad se prevarom služila
i zato prevaru dobila.

Granicu sam postavila
jer sam odluku donela.

Ne dirajte u moje krugove !

Imate svoje drumove
skretanja razna
i posrnule umove.

Kako u meni
duša treperi i stvara
moram to pokazat svima
na to me tera vera.

Jer muzu prizivam stalno
ona mi blagoslov daje.

Živi, piši i voli
to je postojanje tvoje

Jasminka Nikolić ex Brdarević

17.10.2020.

Baba

Kako se stari
menjamo se.

Nećemo mi to
al’ telo se
sporije kreće.

Mis’o zastane
malo se nećka
tek nakon trena
postane nešta.

Pokreti nekada
hitri i skladni
postanu spori
nesmotreni.

Mi se ljutimo
na sebe sami
šta mi je
bila sam brza
k’o metak.

Ogledalo to je
neprijatelj pravi

Ju kad se pogledam
pa nisam ista.

Kad gledam slike
mis’o me tera
da mislim
da sam mlada i lepa.

Kada iz sobe
unuk me zove
babaaaa

Tada se brecnem

Ej ženski stvore !

Da nisi takva
ne bi te sada
iz sobe vikao
unuk babaaaa !

Sve ide svojim
tokom k’o reka

Teče, teče ,teče….

Nikolić Jasminka ex Brdarević

Kišni dan

akvarel, Kišni dan u Beogradu , autor: Djukaric Dušan

Kišni dan vreba
jutros ispod sivog neba.
Leno prolazi neprimetan.

Povremeno sunce
malo osmeh mu stavi
na kalendar proletni.

April u Beogradu
nekad beše zanosan.
Sad i nije tako
kad pokret je spor a ti kao smor.
Mrzovoljom soliš dan
neka bude nepovratan.

Nikolić Jasminka ex Brdarević

11.04.2019.

Klik

O baš vam hvala.
Moje vreme počinje sada.
Kako ste gospodine savršeni?

Kako su vam veverice, papige i ostala voljena bića a da nisu ljudi.
Samo da vam kažem da sam se pretvorila u svilenu bubu.
Sad slobodno možete misliti na mene.

Sada ću da živim na vašem dudu.
Biću mirna, tiha i prisutna.
Malo ću jesti lišće.

Ono i onako otpada, pa ga morate čistiti.
Moje drugo ja, je ovde u realnom svetu.
Živi, piše i diše.

Srce mi kuca, jer bez toga nema života.
Stavite svoju šaku na levu stranu.
O, da. Kuca i vaše!

Niste znali?

Jasminka Nikolić

Aleksinac, 2015.

Lutka Nora

Noro draga
lutko mila.
Ti si želja
što bih krila.

Vrati me
u godine mlade
lutka Nora
lepotica mora.

Srce mi mlado,
dusa vec stari
a unuk mali
zacas me vrati
u mladost ranu.

igre iz snova
tada ja bijah
princeza Nora.

Štapom sa zvezdom
poklanjah sve,
što deca mala
poželeše.

Igračke zvečke
lepljene lutke
dade im dušu
krojač iz Grčke.

Jasminka Nikolić ex Brdarević, 20.02.2018.

Šalterska posla

Ljudi moji

što starija

sve sam aktivnija

Svako veče

svako jutro

jurim, trčim

ja uzbrdo.

I nizbrdo ide lako

jošte lakše

neg’ obratno.

Pa ko ne bi

stalno trč’o,

kada stalno

nešto traže.

Papir jedan

papir drugi

dok se tabak

ne poslaže.

Onda možeš

na šalter poći

nećeš tako brzo doći

treba čekat red.

Nije to tek tako

red stići

i sve papire podići.

Valja čekat’

šalteruše

i ostale kavopije.

mrzovoljne

pivopije.

Kada na red dođeš ti

šalter momak

zatvori.

Kaže nema danas više

sutra dođi , iskezi se.

Jasminka Nikolić ex Brdarević , 23.02.2018

Putovanje u manastir Drenču

akvagrafija Duška Miloševića

Manastir Drenča ili Dušmanica, nedaleko od Aleksandrovca ili  čudesna Drenča.

Od Aleksinca putovanje traje skoro dva sata, kroz predivne predele Srbije.

Pred kraj 13-estog veka manastir podiže velmoža kneza Lazara. Kao i monah Dorotej i patrijarh Danilo treći koji su ovde sahranjeni i njihove mošti se nalaze u manastiru. Kao i čestica mošti Svetog Haralampija koji čuva ovaj kraj od leda i nevremena. Još moštiju imaju ,ali kaže mati Fotina, ne pričamo o čudima, jer božija promisao nije čudo,  kao što današnji ljudi tumače.

Crkva je posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice,koju su po predanju sa tri godine uveli u hram.

Gradnja pripada Moravskoj školi i jedan je od najstarijih spomenika iz tog vremena .

Putovanje do Drenče je bilo po sunčanom danu, prolazili smo putem pored ozelenjelih padina i zasada vinove loze. Mirisi ranog proleća budili su život u ovom kraju.

Kada smo stigli na liturgiju već je bila po odmakla u svom dramskom dogadjanju. Polijelej sa voštanim svećama se okretao i bio u skladu sa molitvama sveštenika kao i pratnjom pojaca za pevnicom.

Čudesan dogadjaj u dvadeset i prvom veku.Nalazimo se na mestu velikih istorijskih dogadjaja.Kada su Osmanlije osvajale teritorije, rušili su manastire. Nekoliko puta su ponovo podizani i rušeni da bi današnji izgled dobili konačnom rekonstrukcijom od 2003. do 2006. godine. Danas je ovo spomenik kulture od velikog značaja. Spoljašnjost je uradjena kombinacijom sige i opeke, dekorativna plastika je ofarbana i sadrži preplete biljaka, životinja i ljudi.

Iza manastira se nalazi maketa manastira Manasija, koju je podigao despot Stefan Lazarević. On je kao dečak sa ocem knezom Lazarom ovde podučavan i kao odrastao, postao graditelj manastira, ratnik, književnik i svetac. Svaki manastir nosi sa sobom veliku priču o borbi predaka za bolje sutra tj. danas, nasledje pravoslavlja,graditeljstva, finih umetnosti, gostoprimstva i božijeg nadahnuća.Mati Fotina, igumanija manastira,

 je smerna , dostojna imena, koja nam daje savet “ Ponesimo nemoći drugoga“!

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Hodočašće do ovog manastira mi je inspiracija.

19.02.2023.

Božiji dar

Dušo moja ne kazuj

sve slabosti svoje.

Mada pesma ne bira osećaj,

ona izvire kao voda živa.

Nema  u pesmi dodvoravanja.

Ona kao vodopad

grune niz liticu

seče jačinom bujice.

Hladnoćom vode ubija.

Nekad vrelinom,

ako je gejzir.

Naprosto neke stihove

moraš napisati.

Želiš objaviti

jer tražiš klicanje

“hoćemo još”.

Kao kad se dete rodi

milo ti je kad ga hvale.

Tako i ti sa svojim pesmama.

Tada  crpiš iz sebe

sve inspiracije

daješ se nemilosrdno

rečitošću se poklanjaš

i zahvaljuješ.

I opet iznova i iznova

nove inspiracije

novo kazivanje.

To je  božiji dar !

Jasminka Nikolić ex Brdarević