Trešnja

Prostrana zelena površina oivičena ruzmarinom i cvećem, a u sred tog vrta trešnja.

Razgranata, kad otopli, pravi veliki hlad i prijatan zaklonjen prostor. Kuća je kupljena sa tom površinom zemlje i to drvo trešnje je stajalo tu kao ugled bivših stanara. Razgranato, plodonosno, lepih boja. Jedno izuzetno drvo. Rađala je pre svih voćki. Neka rana sorta. Kad procveta sve miriše , ukrašava dvorište.

Nije prskana niti bilo čime tretirana. Jednostavno imala je svoje cvetanje, rađanje ploda, opadanje lišća i tako sve u krug. Svi su se radovali njenim crvenim i slatkim plodovima.

Komšijska deca su redovno dolazila da beru trešnju , kao da je njihova. Vlasnici su terali decu, jer su lomila grane, bila nemilosrdna prema drvetu. Tako se stvarao mali rat između stanara i bezobrazne dece. Bilo je i onih kulturnih , koji su pitali da li mogu ući i ubrati koji plod. Stanari su im dozvoljavali ponosno da jedu plodove lepe crvene trešnje. A onda je počela neplanska gradnja oko drveta i plodovi su bivali sve sitniji, zemlja se isposnila sečenjem korenja i nehranjenjem. Naseljavanjem novih komšija ograđuje se prilaz dvorištu u kojem je trešnja.

Više deca ne beru trešnju, nego od siline rađanja grane se savijaju , opada plod u komšijsko dvorište i prlja svojom bojom njihovu stazu. Bune se novo pridošle komšije a vlasnici zbog komšijskih odnosa stalno seku grane trešnje i drvo postaje sve suvlje i sve manje rađa.Suši se u korenu i postaje bolesno. Zjapile su isečene grane kao poslednji urlici jadne voćke. Ove godine , ne izađe ni jedan cvetić. Žena primeti tužno, „trešnja je umrla“. Jadno drvo. Baš je bilo izmrcvareno. Nebrigom, nehranjenjem, kidanjem i građevinskim radovima.

Kao čovek. Kada se ne brinemo o njemu, on tuguje, boluje i na kraju umre.Tako i ova vremešna trešnja.

Nakon dugog niza godina, spremna je za seču. Od ostatka drveta moglo se nešto napraviti da podseća na život trešnje. Čak je i to istrulelo i mrtvo drvo stajalo tu par godina kao ruglo. Bez ikakvog pijeteta prema prirodi. A onda je odsečena i zagrnuta peskom sa gradilišta. I stanari su se izmenili.

Menjajući prirodu čovek menja i sebe.

Bila jednom jedna trešnja rana, crvena, krupnih plodova, bogata zelenim listovima i debelim ‘ladom.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

01.05.2018.

Hodočasnici

Rano sveže jutro poslednjeg dana zime. Kao hodočasnici čekamo autobus za odlazak u posetu manastiru. Dok svet uglavnom spava, mi koristimo dan za blagodarenje Bogu. Svaki moj odlazak u posetu manastira ima svoj uvod, kojem prethodi upoznavanje sa manastirom putem interneta, sakupljanjem podataka i pojedinosti koje mogu da pronađem. Tako me uhvati neko lepo raspoloženje, uzbuđenje pred odlazak, da ne mogu to da poredim ni sa prvom ljubavlju. Ovo je daleko jače, uzbudljivije. Osećaj ulaska u autobus , vožnja kroz prelepu Srbiju je puna adrenalina. Kad se stigne na željenu destinaciju, tada kreće posvećenost mestu, Liturgiji , kompletnoj dramatizaciji i uznošenju naših misli do Heruvima i Serfima. Što se više posvećuješ ovom zajedničarenju s Bogom sve više počinješ da svataš značaj svega i stalno želiš ponovo i ponovo da ideš. Jer se u toku Liturgije zna desiti veliki izliv Božije blagodeti koju ne možeš dugo da zadržiš, ali taj trenutak pamtiš zauvek i stalno očekuješ da će se ponovo desiti. Uglavnom moraš da se trudiš da sve srcem prihvataš, nikako hladno. Jer onda pobegne blagodat i ti se stalno trudiš da je ponovo zadobiješ, ali nije tako lako. Sabornost sa ljudima koji s tobom učestvuju u tome je jako prijatna. Cilj nam je da uđemo u sjaj Svetih Tajni , da nam se očisti nečistota duše, otpuštanje grehova i život večni.

Pojanje za pevnicom blagougodnih glasova daje nam poseban osećaj uznošenja svih molitava ka nebesima.

Agape je trpeza ljubavi. To je okrepljenje uz prisustvo sveštenika uz hranu piće i razgovor.

To svi volimo. Tu nam je sve najukusnije, srećni smo, zadovoljni pored svih problema koje smo poneli sa sobom da bi ih rešili kroz post, ispovest,pričešće i razgovor.Mnogi dolaze iz porodica gde samo jedno ide na bogosluženje. Pa noseći nevolje svojih bližnjih  

pokušavamo odrešiti čvorove naših nedoumica. Tako da ovo nije samo obično putovanje, nego ozbiljna delatnost za Spasenje duše  i tela nas i naših bližnjih. Amin Bože daj što više putovanja !

Jasminka Nikolić ex Brdarević

20.03.2023.

Bezimena pesma


Laganim korakom
sigurna u sebe
iskustveno znam
proći će i to.

Bacila sam kamen
što nosih k’o usud
niko me ne plaši
niti nemir stvara.

Još te samo može
bol da me svlada
a ni to nije večno
sa time se živi

Nema ništa lepšeg
od smiraja duše
od telesnog mira
jer ti tada spokoj sve diktira.

Imaš tada milost
prema svima zlima
ti ih smatraš samo
iskušenjem svojim.

Te ih zaobiđeš
jer su obmanuti
ne sudim im ja
jer to nije moje.

Neka samo molba
stigne do Višnjega
oprosti im Bože !

Ti mali su pali
k’o anđeli tvoji
što behu uz tebe,
sada negde drugo kolovođe jesu.


Neće opstati
mora umret zlo
jer ne rađa dobro
treba samo dočekati to.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Arhitektura duše

Krajem sedamdesetih godina na Slatini je živjeo pošten i ugledan svijet. Porodice su bile stabilne sa prilično radikalnim stavovima. To je i održalo porodicu. Nismo jedni drugima prkosili vjerskim pobudama, prikazima naše pripadnosti. Živjeli smo u ljubavi sa susjedima. Žene su bile lijepo skockane, suknje do koljena, kožna cipela i tašne su se uklapale bojom , kostimići od kulskih štofova, krojevi iz burdinih časopisa. Frizure poznatog frizera Dine i mnogih kojih se ne sjećam. Ljudi pristojni kao i djeca svi fino obučeni. Tuzla je bila centar naučnih istraživanja,Univerzitetski  grad, centar muzičkih dešavanja, fudbala, rukometa, košarke. Eksploatacija uglja, soli,termoelektrana,Dita.  Grad ljekara, rudarskih inžinjera, tehnologa,pedagoških radnika, vaspitača itd.

Slatina je bila naselje koje je izgradjeno pretežno od betona.To je država gradila da što više ljudi dobije krov nad glavom.Nisu neke ljepotice , te zgrade, ali funkcionalnost je bila cilj. Jeste da smo idući po stranim zemljama vidjeli jednu ahitektonsku ljepotu i vijekovnu istoriju. Mnogo umjetničkih ljepota , živopisnih boja i sjaja.

Odrasla sam na ruskim klasicima, evropskim piscima,bosansko-hercegovačkim velikanima, jugoslovenskim piscima.

Školstvo je bilo u bivšoj Jugoslaviji, mislim barem, svugdje isto. Tako da smo rasli potkrepljeni istim uvjerenjima. Volili smo našu zemlju više od svega. To smo potvrdjivali kada smo slušali himnu  „Hej Sloveni“. Bilo je to najjezivije slušanje, hoću reći, jeza nam je prolazila kroz tijelo svaki put.

Mnogi od nas su bili Jugosloveni.To je bilo nacionalno opredeljenje. Tzv. mješani brakovi su se uglavnom  tako izjašnjavali. Tako da smo mi imali nekoliko državnih praznika koje smo slavili. Prvi maj,  25 novembar,29 novembar, 21 decembar i Novu godinu. To su i drugi slavili pored svojih vjerskih praznika.

Ovo nacionalno nije odredjivalo ljubav prema muzici

Kad je rock muzika krenula po disco klubovima, dobili smo svoje “ muzičke pijedastale“ i disk đokeje , vodje cjelovečernjeg muzičkog dogadjaja. To je bila naša vjera, nada i ljubav. Mi smo imali svoga Cara i Legendu.

Tako smo se infiltrirali u američku i svjetsku rock scenu, kao fanovi.Postao nam je to i kao neki način života. Mnogi su posezali za drogom i tabletama. Većina je pila , to je bilo najjeftinije. Mislim da su skoro svi pušili. To je bilo baš in, što bi danas rekli. Dosta je bilo i djece iz nefunkcionalnih porodica .

Ljubav je bila u deficitu, kao i uvijek u životu. Kada nemaš to u porodici, tražiš u partneru.Uvjerenje koje ti usade, jedna  ljubav za sva vremena. Prilično pogubno uvjerenje, ukoliko ljubav ne može da opstane.

Boga mi, i komšiluk, uopšte svijet nije bio rad kad neko iskače iz okvira pristojnosti, ma što to bilo.

Zavedeni hipi pokretom  i  mantrom MAKE LOVE NOT WAR nismo mnogo marili za svijet. Hipi pokret je našao svoj muzički izraz u psihodeličnom roku čiji su najznačajniji predstavnici Janis Joplin, The Doors, Pink Floyd, Džimi Hendriks i mnogi drugi.

Dok se ne desi neki ozbiljan preokret sve je dobro.

Hipi pokret je pozivao na nepolušnost,

socijalnu pravdu , na negiranje mediokriteta itd. Nisu bili ni privrženi porodici, protivili su se braku i pokušali oživotvoriti svoju alternativnu životnu filozofiju.

Tako se kod nas razvijala vizija života koja nije utemeljena na građanskom poimanju porodice ili vjerskom.

To je svakako bilo neizvodljivo. Ipak smo mi rasli u jednom patrijalhalnom društvu gdje se znalo gdje je šta po hijerarhiji.

Red , rad i disciplina je imala prvenstvo nad svim filozofijama.

Ulaskom u brak, sve je ostalo na pijedastalu i život je počeo ići u drugom pravcu. Muzika se slušala ponekad, sve manje je bilo opuštenost a sve više problema.

Sve više  su neke stvari počele da liče na „mi vodimo male ratove a ljubav je u podrumu kao kiseli kupus“.

Uvjerenja ponijeta iz porodice, patrijarhalna, manipulativna su počela izranjati na površinu.

Neprilagodjenost karaktera, ne ideći u istom pravcu za ciljem, počinje kohezija zajednice da puca.

Počinju da se javljaju  simptomi bolesti koji proističu iz neadekvatne komunikacije, ili manipulacije.

Svakako da je uticaj raznih pokreta, shvatanja i porodičnih gledanja sa raznih strana uticao na razvoj ličnosti i uvjerenja i poglede na svijet i samoga sebe.

Uvjerenje da se suprotnosti privlače, totalno je nakazna.

Ko se tuče , taj se voli. Kompletan je idiotizam koji dovodi do nasilja u porodici. Ljubav je kao podgrijana sarma. Netačno. Postaje bljutava, neukusna i boli te stomak od nje.

Uvjerenja da je zaljubljenost ljubav. Netačno. Zaljubljenost samo daje znak da nešto postoji, kao led sijalica, ako brzo crkne, šalili smo se.

Ljubav je trajanje, istrajavanje, podrška, oslanjanje jednog na drugog, podnošenje i prihvatanje onog drugog takav kakav je. Ne ispravljanje. Samo sebe možeš ispraviti, ne drugog. Te filozofije da nekog „staviš pod svoje“ je isprazno mišljenje. Gledanje u pravcu Tvorca jedan i drugi imaju isti pravac. Jedini ispravan. Zajedno stupaju i idu prema cilju gdje im je zajednička tačka.

Nastaviće se…..

Jasminka Nikolić ex Brdarević

17.03.2023.

Ne diraj u moje krugove

Crveni krugovi, autor: Vatroslav Kulis

Od lošeg sam bajku stvarala
na laž istinom odgovarala.

Nikad se prevarom služila
i zato prevaru dobila.

Granicu sam postavila
jer sam odluku donela.

Ne dirajte u moje krugove !

Imate svoje drumove
skretanja razna
i posrnule umove.

Kako u meni
duša treperi i stvara
moram to pokazat svima
na to me tera vera.

Jer muzu prizivam stalno
ona mi blagoslov daje.

Živi, piši i voli
to je postojanje tvoje

Jasminka Nikolić ex Brdarević

17.10.2020.

Baba

Kako se stari
menjamo se.

Nećemo mi to
al’ telo se
sporije kreće.

Mis’o zastane
malo se nećka
tek nakon trena
postane nešta.

Pokreti nekada
hitri i skladni
postanu spori
nesmotreni.

Mi se ljutimo
na sebe sami
šta mi je
bila sam brza
k’o metak.

Ogledalo to je
neprijatelj pravi

Ju kad se pogledam
pa nisam ista.

Kad gledam slike
mis’o me tera
da mislim
da sam mlada i lepa.

Kada iz sobe
unuk me zove
babaaaa

Tada se brecnem

Ej ženski stvore !

Da nisi takva
ne bi te sada
iz sobe vikao
unuk babaaaa !

Sve ide svojim
tokom k’o reka

Teče, teče ,teče….

Nikolić Jasminka ex Brdarević

Kišni dan

akvarel, Kišni dan u Beogradu , autor: Djukaric Dušan

Kišni dan vreba
jutros ispod sivog neba.
Leno prolazi neprimetan.

Povremeno sunce
malo osmeh mu stavi
na kalendar proletni.

April u Beogradu
nekad beše zanosan.
Sad i nije tako
kad pokret je spor a ti kao smor.
Mrzovoljom soliš dan
neka bude nepovratan.

Nikolić Jasminka ex Brdarević

11.04.2019.

Klik

O baš vam hvala.
Moje vreme počinje sada.
Kako ste gospodine savršeni?

Kako su vam veverice, papige i ostala voljena bića a da nisu ljudi.
Samo da vam kažem da sam se pretvorila u svilenu bubu.
Sad slobodno možete misliti na mene.

Sada ću da živim na vašem dudu.
Biću mirna, tiha i prisutna.
Malo ću jesti lišće.

Ono i onako otpada, pa ga morate čistiti.
Moje drugo ja, je ovde u realnom svetu.
Živi, piše i diše.

Srce mi kuca, jer bez toga nema života.
Stavite svoju šaku na levu stranu.
O, da. Kuca i vaše!

Niste znali?

Jasminka Nikolić

Aleksinac, 2015.

Lutka Nora

Noro draga
lutko mila.
Ti si želja
što bih krila.

Vrati me
u godine mlade
lutka Nora
lepotica mora.

Srce mi mlado,
dusa vec stari
a unuk mali
zacas me vrati
u mladost ranu.

igre iz snova
tada ja bijah
princeza Nora.

Štapom sa zvezdom
poklanjah sve,
što deca mala
poželeše.

Igračke zvečke
lepljene lutke
dade im dušu
krojač iz Grčke.

Jasminka Nikolić ex Brdarević, 20.02.2018.

Šalterska posla

Ljudi moji

što starija

sve sam aktivnija

Svako veče

svako jutro

jurim, trčim

ja uzbrdo.

I nizbrdo ide lako

jošte lakše

neg’ obratno.

Pa ko ne bi

stalno trč’o,

kada stalno

nešto traže.

Papir jedan

papir drugi

dok se tabak

ne poslaže.

Onda možeš

na šalter poći

nećeš tako brzo doći

treba čekat red.

Nije to tek tako

red stići

i sve papire podići.

Valja čekat’

šalteruše

i ostale kavopije.

mrzovoljne

pivopije.

Kada na red dođeš ti

šalter momak

zatvori.

Kaže nema danas više

sutra dođi , iskezi se.

Jasminka Nikolić ex Brdarević , 23.02.2018