Krajem sedamdesetih godina na Slatini je živjeo pošten i ugledan svijet. Porodice su bile stabilne sa prilično radikalnim stavovima. To je i održalo porodicu. Nismo jedni drugima prkosili vjerskim pobudama, prikazima naše pripadnosti. Živjeli smo u ljubavi sa susjedima. Žene su bile lijepo skockane, suknje do koljena, kožna cipela i tašne su se uklapale bojom , kostimići od kulskih štofova, krojevi iz burdinih časopisa. Frizure poznatog frizera Dine i mnogih kojih se ne sjećam. Ljudi pristojni kao i djeca svi fino obučeni. Tuzla je bila centar naučnih istraživanja,Univerzitetski grad, centar muzičkih dešavanja, fudbala, rukometa, košarke. Eksploatacija uglja, soli,termoelektrana,Dita. Grad ljekara, rudarskih inžinjera, tehnologa,pedagoških radnika, vaspitača itd.
Slatina je bila naselje koje je izgradjeno pretežno od betona.To je država gradila da što više ljudi dobije krov nad glavom.Nisu neke ljepotice , te zgrade, ali funkcionalnost je bila cilj. Jeste da smo idući po stranim zemljama vidjeli jednu ahitektonsku ljepotu i vijekovnu istoriju. Mnogo umjetničkih ljepota , živopisnih boja i sjaja.
Odrasla sam na ruskim klasicima, evropskim piscima,bosansko-hercegovačkim velikanima, jugoslovenskim piscima.
Školstvo je bilo u bivšoj Jugoslaviji, mislim barem, svugdje isto. Tako da smo rasli potkrepljeni istim uvjerenjima. Volili smo našu zemlju više od svega. To smo potvrdjivali kada smo slušali himnu „Hej Sloveni“. Bilo je to najjezivije slušanje, hoću reći, jeza nam je prolazila kroz tijelo svaki put.
Mnogi od nas su bili Jugosloveni.To je bilo nacionalno opredeljenje. Tzv. mješani brakovi su se uglavnom tako izjašnjavali. Tako da smo mi imali nekoliko državnih praznika koje smo slavili. Prvi maj, 25 novembar,29 novembar, 21 decembar i Novu godinu. To su i drugi slavili pored svojih vjerskih praznika.
Ovo nacionalno nije odredjivalo ljubav prema muzici
Kad je rock muzika krenula po disco klubovima, dobili smo svoje “ muzičke pijedastale“ i disk đokeje , vodje cjelovečernjeg muzičkog dogadjaja. To je bila naša vjera, nada i ljubav. Mi smo imali svoga Cara i Legendu.
Tako smo se infiltrirali u američku i svjetsku rock scenu, kao fanovi.Postao nam je to i kao neki način života. Mnogi su posezali za drogom i tabletama. Većina je pila , to je bilo najjeftinije. Mislim da su skoro svi pušili. To je bilo baš in, što bi danas rekli. Dosta je bilo i djece iz nefunkcionalnih porodica .
Ljubav je bila u deficitu, kao i uvijek u životu. Kada nemaš to u porodici, tražiš u partneru.Uvjerenje koje ti usade, jedna ljubav za sva vremena. Prilično pogubno uvjerenje, ukoliko ljubav ne može da opstane.
Boga mi, i komšiluk, uopšte svijet nije bio rad kad neko iskače iz okvira pristojnosti, ma što to bilo.
Zavedeni hipi pokretom i mantrom MAKE LOVE NOT WAR nismo mnogo marili za svijet. Hipi pokret je našao svoj muzički izraz u psihodeličnom roku čiji su najznačajniji predstavnici Janis Joplin, The Doors, Pink Floyd, Džimi Hendriks i mnogi drugi.
Dok se ne desi neki ozbiljan preokret sve je dobro.
Hipi pokret je pozivao na nepolušnost,
socijalnu pravdu , na negiranje mediokriteta itd. Nisu bili ni privrženi porodici, protivili su se braku i pokušali oživotvoriti svoju alternativnu životnu filozofiju.
Tako se kod nas razvijala vizija života koja nije utemeljena na građanskom poimanju porodice ili vjerskom.
To je svakako bilo neizvodljivo. Ipak smo mi rasli u jednom patrijalhalnom društvu gdje se znalo gdje je šta po hijerarhiji.
Red , rad i disciplina je imala prvenstvo nad svim filozofijama.
Ulaskom u brak, sve je ostalo na pijedastalu i život je počeo ići u drugom pravcu. Muzika se slušala ponekad, sve manje je bilo opuštenost a sve više problema.
Sve više su neke stvari počele da liče na „mi vodimo male ratove a ljubav je u podrumu kao kiseli kupus“.
Uvjerenja ponijeta iz porodice, patrijarhalna, manipulativna su počela izranjati na površinu.
Neprilagodjenost karaktera, ne ideći u istom pravcu za ciljem, počinje kohezija zajednice da puca.
Počinju da se javljaju simptomi bolesti koji proističu iz neadekvatne komunikacije, ili manipulacije.
Svakako da je uticaj raznih pokreta, shvatanja i porodičnih gledanja sa raznih strana uticao na razvoj ličnosti i uvjerenja i poglede na svijet i samoga sebe.
Uvjerenje da se suprotnosti privlače, totalno je nakazna.
Ko se tuče , taj se voli. Kompletan je idiotizam koji dovodi do nasilja u porodici. Ljubav je kao podgrijana sarma. Netačno. Postaje bljutava, neukusna i boli te stomak od nje.
Uvjerenja da je zaljubljenost ljubav. Netačno. Zaljubljenost samo daje znak da nešto postoji, kao led sijalica, ako brzo crkne, šalili smo se.
Ljubav je trajanje, istrajavanje, podrška, oslanjanje jednog na drugog, podnošenje i prihvatanje onog drugog takav kakav je. Ne ispravljanje. Samo sebe možeš ispraviti, ne drugog. Te filozofije da nekog „staviš pod svoje“ je isprazno mišljenje. Gledanje u pravcu Tvorca jedan i drugi imaju isti pravac. Jedini ispravan. Zajedno stupaju i idu prema cilju gdje im je zajednička tačka.
Nastaviće se…..
Jasminka Nikolić ex Brdarević
17.03.2023.