Djetetu u meni

Primila sam k znanju
budite dobri i nježni prema sebi
jer to neće niko umjesto vas !

Tako sam postala majka
djetetu u meni.

Mislite da je lako ?
pa nije svakako.

Probudi se bunt
i reagovat moram.

Tješim to nekada nerazumno
radoznalo i brzopleto dijete.

Stani djevojčice
vidi majka tvoje ispade.

Moraš biti oprezna
ne igraj igru sa vukovima
oni su druga vrsta
nepoznaješ ih.

Ne želim da budeš povrijeđena.
Znaš, kada odrasteš
i zrelost i mudrost ukine mene (majku)
bićeš veliko iskustvo i pobjeda
i sve će ti izgledati jednostavno
i ti ćeš postati najzad majka
dijete će stasati u ženu.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Dan gotovih jela

Ko to pita
ko to skita
prošla su pola vijeka
od kada su skromnost
i siromaštvo
bili vrlina.

Proslo je pola vijeka
od crvenih knjižica
srpa i čekića
ježenja kože
uz himnu Hej Sloveni !

Prošlo je sve
kao da nikad ni bilo nije.

Dvadeset deveti novembar
postao je dan gotovih jela
a ne dan državnosti.

Ne znam
da li i dalje kolju svinje
i uz post jedu meso ?

Nismo znali
znam da su se
na to “ vadili”.

Mnogi su se dobrano
potrudili da im
i treće koljeno
lijepo živi.

Trebalo je biti
predvidiv u toj strahovladi
riješiti se fobija
raditi kao da je kapitalizam
uvijek bio u modi.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

MOLIM

Tatjana Karabasev-akvareli dusom slikani

Pred prestolom tvorca

stojim i molim

zdravlje sreću , radost

život i naš dom .

Želim samo malo.

Dom s blagoslovom

koji prima porod

u odaje bele

mirisne i sjajne.

Zar sam raskalašna

što skromnost je mana

Bože nemam

kome da se ispovedim.

Kada tražim nešto

nikada ne znaju

da to vapaj moj

iz mene govori.

Strpljenjem ću čekati

da se desi čudo

I da i mi nekad

postanemo dom.

Za dočekat i ispratit

sve što nama dođe

da s ljubavlju prinesemo

i gostoprimstvom uveličamo.

Kada će to biti

neka bude volja Tvoja

uzdam se u Tebe

jer reči nemam

da pokrenem

«Nepokretne.»

Hvala Ti unapred

ako dopre molba

do onih što ne čuju

do onih što neće.

Čekaću pa makar

I uzalud bilo.

u tom svetu jadnom

što sve mu je preče

od porodične sreće.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Put

Pustinjski pijesak

tabani goli

tragovi stopala

u pijesku se nižu

I bolom od topline pijeska

rana ranu sustižu.

Sunce je ispred

toplina leluja

vjetar ćarlija

a pijesak k’o sat

pješčani sipa.

Put tražim

već godinama.

Zrna su čudo,

ogromne pustinje

začarane.

Na milijardi zrna

putevi koje sam praviš

brišu jedan drugog.

Prodješ I već

slijedeća stopa

onu prethodnu zatrpa.

Na zalasku vičeš VODEEE

to jedino znaš

da ti život daje.

Crvena lopta

k’o neman

pada u pješčanu dinu

a ti tražeći put

vidiš FATAMORGANU.

Put je negdje u beskraju

gdje vrijeme stane

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Roditeljstvo

Kad pomislim na ispunjenost,  radost i na osećaj pripadnosti, pomislim na moju decu. Kada bih morala da se opredelim za samo jednu ulogu u životu, to bi svakako bila uloga roditelja. Moja maštanja iz detinjstva o svetu odraslih odnosila su se na zamišljanje o ostvarivanju u toj ulozi. Dok su moji vršnjaci sanjali velike snove ja sam svojoj imaginarnoj deci smišljala imena. Kako velike želje često donose i velike strepnje, tako je i prva godina mojih pokušaja da svoju najveću želju sprovedem u stvarnost, bila bezuspešna. Dobijala sam mnoge uvrede od mojih bližnjih sa druge strane, dobijenih udajom. Te da im ne treba snaja koja neće roditi, da im sin nije repa bez repa. Deca čuvaju brak i ostale floskule primitivnog mišljenja. Vredjali su me indirektno i stalno mi podgrejvali sumnju da nisam dovoljno dobra.

Moja tiha patnja postala moj verni pratilac. Mnoge noćne more praroditeljskog greha ti padnu na pamet. Preispitivanja svog mladog i tek započetog života i ružnih reči skuvanih u kuhinji sitnih duša. Moje unutrašnje borbe kao i borbe sa lečenjem uz uzmicanje tihih molitvi koje su mi prenosile neke vremešne žene od poverenja.

Nema te nerotkinje koja se moli a Bogorodica ne pomogne.

Bilo je nečeg uzvišenog u mojoj ćutnji ispred te božanstvene ikone. Nečeg što mi je prvi put ukazalo na činjenicu da smo mi kokreatori našeg univerzuma.

Čin ljudskog srca i uma koji traži sa očekivanjem, je čin stvaranja sam po sebi.

Ko kuca otvoriće mu se, ko traži, daće mu se! Dan danas prepoznam vrcavosti plamena sveće koja se pali u gornjem redu za porod i zdravlje bližnjih.

Roditeljstvo me je promenilo, izgradilo i odredilo.Roditeljstvo je lekovito. Mene je podstaklo i stalno me podstiče na preispitivanje, prepakivanje sistema vrednosti i liste prioriteta.

Neizmerno sam zahvalna mojoj deci, Aleksandru i Jeleni.  Svojim postojanjem me svakodnevno podsećaju da je jedina  sila za sve na ovom svetu ,ljubav. Naučila sam od njih mnogo  toga. I još puno toga želim od njih da primim. Mnogi od nas rade suprotno. Pokušavaju da “vaspitaju” decu, da ih spakuju u kalupe i nametnu im modele ponašanja, sopstvene, percepije ispravnosti.Deca su bliže Izvoru i sećanju na sva prethodna iskustva drugih dimenzija od nas samih. Od njih možemo mnogo više da naučimo nego što možemo i da pretpostavimo.Njihov jezik je jednostavan  i sastoji se od jednog suštinskog osećaja koji povezuje sve  i prožima svako postojanje.

Taj osećaj je ljubav!

Jasminka Nikolić ex Brdarević

22.11.2023.

Volim te mama

Dovela sam mamu da živi kod mene, zauvek. Opirala se dugo, ipak je starost prevagnula.

Ostavila je grad u kojoj je ostala mladost, moj pokojni otac,njene uspomene na posao koji je volela. Mnoge prijateljice su se upokojile. Ima jednu prijateljicu sa čijom se majkom družila.

Već pet godina živi kod mene . Još uvek bi da me pokriva, mene , baku trroje unučića, gleda šta oblačim kad izlazim, jer je hladno. Pažljivo prati šta radim, i zna sve gde sam šta ostavila.Noću kad ide toalet, zaviri da vidi da li spavam. Ako ne spavam onda me opominje.“ Kasno je sine, lezi“.

Preko dana najviše voli da gleda serije i stalno puši na terasi. E tu je ja stalno opominjem, „mama dosta je s tim cigarama“.

Ona se ljuti,“ šta te briga, to mi je uživanje“. Voli i mentol bonbone, jer joj smiruju kašalj.

Buni se kad idem negde, ne voli da ostaje sama.  Najsrećnija je kad sam kod kuće.

I dalje je farbam u crno, neću da ostari. Gleda kvizove i zna sve odgovore, kao i učesnike kviza.

Kad ručamo, nudim ja nju i ona mene. Više se ne zna ko je kome mama.

Sa praunucima se igra, ugađa im. Voli ih beskrajno. Pravile smo i zimnicu po njenim receptima. Još joj je tata doneo taj recept za ajvar od teta Mice.

Nije mnogo pričljiva, ali ta daleka prošlost joj je najdraža. Kako su se upoznali ona i tata dok je služio vojsku u Somboru. Njihova ljubav koja je izbrisala granice različitostima. Njihove slike sa osmehom me podsećaju na ta vremena.

A onda inserti iz života . Sve je to bilo mnogo bolje nego sada. Shvatam da je starost razdoblje koje ne pruža mnogo zadovoljstva. Ja stalno želim da je ona srećna, ali ona često kaže “ nije mi  nešto danas dan“.Ali sve to ide sa godinama, ljudima, sredinom, fizičkim i psihičkim statusom.

Voli kad neko dođe. Puna joj kuća. To je događaj.Ja volim što je sa mnom i želim da to što duže traje. Ne ljuti se na mene kad te opominjem za te cigare.

Volim te mama. Tvoj sin Jasna.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

18.11.2023.

Nada

Navijam sat
Mehanizam ili digitalizam ?
Ne, nada da se budim.

Da san pređe u javu
Da noć preuzme dan
Da mir preuzme akciju.

Nada u bolje danas
Vera u još bolje sutra
I ljubav prema obe.

Kako sva tri termina
Ženski rod nosi
Govori da žena sve podnosi.

Izgleda slaba
Uprkos izgledu ona je jaka
Ima snage volje I ljubavi.

Sve nedaće I slavlja
Na plećima uznosi.

Raduje se,
Plače ponekad.
Ali bez toga nije žena.

Jer žena ima zadatak
Da bude uzglavlje
I podrška svima oko nje.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

17.10.2018.

Dosadan dan

Leni pokreti današnjeg dana
misao nije brza k’o juče.

Šta se to desi kad si
kao u tudjoj koži
jedan broj veći.

Noge k’o tudje
neće u sopstvene cipele
da se smeste i potrče.

E, šta je ?

Sve se skupi
u jednoj minuti.
K’o penzija.

Starosne godine
radne godine
I dijagnoze.

Tmurni dan.

Linija usta na dole
Onda te teše.
Ma svi te vole.

Seti se mladosti i dana iz škole !

Ne budi tužna
Vremešnost važi
za sve koji žive
dok god su Bogu važni.

Ehej, nemoj smarat
Pokloni se i počni
Osmeh na lice
Radost u srce!
Pa neka lete lastavice.

Ne daj im da gnezda sviju
Šta će ti balast
Tog pesimizma.

Raduj se i samo radost
Može te spasti od propasti !

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Tišine

Moja jedina govorenja
Između kazivanja
su predivne tišine monologa
koji samo meni znači
s kojim se raspravljam,
slažem se,
i dogovaram.

Nekad me naljutim
ali to se brzo izgladi.

Dogovorim se sama sa sobom.

Nekad se dugo premišljam
Ali  oprostim sebi  mrzovolju.

Tražim energiju životnu
Da je vidim u očima svojim
Prepoznatljivu i sjajnu.

Nikolic Jasminka 19.11.2018.

Volim jesen

Vincent, Van Gogh, Pejzaż

Jesenji mrazevi, miomirisni
obojeni svim bojama .

Čist vazduh, malo reskiji
vetrić, tek da list pokrene

I da me njegovo šuštanje prene
iz zamišljenosti.

Opali plod kestena.
Kao ježevi leže podno drveta.
Ljudi u prolazu po koji plod
Šutnu tek da naprave prolaz
Ne misleći o plodu kestena.

Priroda polako počinje
Svoje spremanje za zimu.
Kao medved.

Mirisi zimnice iz garaža
u kojima se na starim smederevcima
peče paprika (pecka)
u krug sede komšinice koje
ljušte ispeckanu papriku.

Red ćute red neki trač padne
tek da nije monotono.

Sulunar viri kroz krov garaže
puši se i miriše na drva.

Kao da nismo u internet svetu.

Sve miriše na prisnost sa ljudima
I prirodom.

Dobro došla jeseni !

Nikolić ex Brdarević Jasminka,

25.09.2018.