Minimalizam se može definisati kao način života u kome se pravi prostor za bitne stvari, kako fizički tako i duhovno, dok se opraštamo od svega što ne doprinosi našem blagostanju. Pojednostaviti svakodnevicu u korist stvarne sreće i ispunjenosti. Živimo u potrošačkom društvu. Potreba, pa čak i opsesija za kupovinom, sve više raste. Akcenat se stavlja na materijalna dobra koja, po mišljenjima mnogih potrošača, donose određen status, pa čak i sreću. Suprotno potrošačima, redukujte kupovinu na osnovne stvari, dok pažnju i energiju usmeravajte na iskustva, učenje i duhovni razvoj. Kod kupoholičara, javlja se i pojam nagomilavanja ili hoarding na engleskom. Ne samo što se kupuju stvari koje nisu preko potrebne, nego se sve te stvari i nagomilavaju, čuvaju. Ova pojava može da izazove i ozbiljne psihičke probleme, gde hoarder počinje da živi u prostoru u kome nema mesta ne samo za nove stvari već i za normalno funkcionisanje, uz odlučan stav od tome da ništa ne sme da se baci ili zameni, čak i ukoliko je neki predmet pokvaren ili polomljen, neupotrebljiv ili beskoristan za domaćinstvo ili pojedinca. Važni benefiti koje minimalistički način života može da ima su sledeće: samim tim što ne kupuje ono što mu nije potrebno, primećuje te da na računu ostaje više novca koje možete da upotrebite i da ih uložite u neki biznis, odete na putovanje , promenite posao koji stvara stres i počnete da raditi nešto što mu donosi manju zaradu, ali više zadovoljstva. Minimalista ulaže u iskustva i znanja, ne gomila stvari bez kojih može. Planski pristupa svakoj kupovini i, kad mu ovo jednom postane podrazumevani način funkcionisanja , prestaje da razmišlja o tome, već odbija nepotrebne stvari i ponude okoline. Zdravije okruženje – što se manje kupuje, manje se i koristi, a to je svakako dobra vest za životnu sredinu; po nekim istraživanjima, prosečan potrošač godišnje baci oko 31,75 kg odeće, što je itekako loše za ekologiju, ne uzimajući u obzir i ostale predmete za korišćenje – svako od nas misli da ne pravi razliku ali to je itekako daleko od istine. Sa tim što osoba poseduje manje, način života će joj biti olakšan; koristeći primer odeće , osoba koja ima manje odeće, lakše će se spremiti za prvu smenu, bez dužeg razmišljanja o tome šta da obuče; imaće manje predmeta o kojima treba da brine, koje treba da održava, popravlja, premešta sa jednog mesta na drugo u krug, a da ih ne koristi ili ne upotrebljava njihov pun potencijal. Svako od nas naići će na benefite koje znače samo – više vremena za porodicu, ili dodatni biznis, više vremena za putovanja ili učenje stranog jezika – sve ono što je neko oduvek hteo, ali nikad nije našao dovoljno resursa da to i ispuni.
Izreka „Manje je više“ može se upotrebiti da se opiše kako, ako se oslobodimo svega što nas guši, svega što nam stvara napetost, ako pročistimo naš životni prostor i naš um.
Ne dao ti Bog da te snađe muka i moraš da se lečiš. Ja krenuh putem preventive. Ajd’ reko’ u godinama sam, pa da uradim mamografiju.Ali avaj hoćeš malo sutra. Pa nije to mačiji kašalj. Jedva dobih uput. Šta će mi kad mi nije ništa ! Onda me zakazaše za dva meseca. Ja odoh tad, ne može. Još ćemo prolongirati mesec i po. Nema doktorice na bolovajnju je. Dođoh na drugo zakazivanje. Snimiše me, ali mi odmah rekoše da opet nema doktorice i neće doći za dva meseca. CD sa snimkom neka stoji i čeka doktoricu koja neće doći.
Odoh ja nakon mesec i po, odoh da pitam šta je s doktoricom, oni kažu ništa se nezna ali “ Đekna još nije umrla a ne zna se ni kada će“. Pa šta da radim ? Možete dobiti snimak, a onda da tragate ko će to očitati. To su nek tajnoviti putevi !
Pođoh kući i u prvoj privatnoj praksi upitah ko radi to očitavanje snimka? Odmah dobih preporuku. Tu i tu i to košta 800,00 din i tu se čeka. Jer sad su i privatnici prebukirani.
Ne znam zašto plaćam zdravstvene doprinose ? Sve me to pomalo već izbacuje iz takta ali se iskreno nadam da je sve u redu. Vrag odneo šalu.
Inače taj mamograf od 700.000 evra vrednosti stigao je u Aleksinac kao donacija vlade Japana. Od 2011. je jako malo upotrebljavan. Nije imao ko da radi na njemu . Ne znam da li vode statisku iskorištenosti, ali mi se čini da je na krivu adresu stigao. Uporedna statistika bolesnih i umrlih svih starosnih doba od raka dojke je zastrašujuća u Aleksincu i njegova 72 sela. Pa koga briga za sve ovo.
I jaću platiti da mi očitaju nalaz , da ne bi ispravljala krivu Drinu. Mnogo ću jeftinije proći tako ne dižući dreku.
Iako smo imali jedan seminar i predlagali kako pokrenuti akciju da bi „oživeli“ mrtvi mamograf. Sve je ostalo na temi koju smo obradili na seminaru i došli do zaključka da tu treba mnogo obilazaka ljudi na pozicijama i da je to nemoguća misija.
Draga vlado Japana hvala ti što si bila humana, ali kad neko poklanja, treba gledati i kome pokalanja.
Kakve preventive, skrininzi, to je ovde nepoznat termin.
Da se ne bi nervirali pravac kod privatnika. Tamo ćete biti pregledani i uzduž i popreko. Preventive radi ćete uraditi mnoge analize zlu ne trebale , i naravno sve ćete to platiti.
Ostajte mi zdravi , čuvajte se i Bog će vas čuvati.
Kirilo (Ćirilo) i Metodije su rođena brata iz Soluna koja su širila hrišćanstvo i pismenost među Slovenima. Srbi i danas koriste ćirilično pismo koje je naziv dobilo upravo po Kirilu.
Od neprocenjivog kulturnog i civilizacijskog značaja za Srbe i Slovene uopšte.
Dan slovenske pismenosti
Dan sećanja na misionarstvo i vizionarstvo braće iz Soluna iz vremena jedinstvene hrišćanske crkve obeležava se i u drugim slovenskim zemaljama. Kod Pravoslavnih naroda obeležava se 24. maja.
Kod Rusa, Ukrajinaca, Bugara, Makedonaca, Slovaka i Čeha dan svetih Ćirila i Metodija je kulturni Dan slovenske pismenosti i kulture, a od 2019. praznik se obeležava i u Srbiji kao novi državni praznik i radni dan. Ovim praznikom obeležavaće se Dan slovenske pismenosti i kulture, koju su utemelјili slovenski prosvetitelјi Ćirilo i Metodije, osnivači slovenske književnosti i tvorci prvog slovenskog pisma- glagolјice.
Zajednički praznik Svetih Ćirila i Metodija ustanovljen je 1863. godine, kada je povodom proslave hiljadugodišnjice moravske misije svetitelja praznik proglašen za Dan slovenske pismenosti. Svetog Kirila i Metodija slave kao krsnu slavu brojne porodice oko Studenice, Trstenika, Aleksinca i Požarevca. Tog dana 1926. otvorena je Univerzitetska biblioteka u Beogradu, prva zgrada u Srbiji napravljena namenski za biblioteku izgrađena uz pomoć Karnegijeve zadužbine.
Glagoljica, prvo pismo Slovena
Bojeći se velikog verskog i političkog uticaja koji su imali franački sveštenici, moravski knez Rastislav zatražio je od vizantijskog cara Mihaila II da pošalje učitelje koji će da propovedaju na narodnom jeziku. Idealni za taj posao bili su Konstantin, koji je dobio monaško ime Kiril – Ćirilo i njegov brat, iguman Metodije, rodom iz Soluna u čijoj je okolini živelo dosta Slovena, koji do tada nisu imali pismo. Zato je Kirilo sastavio azbuku (glagoljicu) od 38 slova, pomoću koje su preveli jevanđelja na slovenski jezik. Sa knjigama na jeziku koje je tamnošnji narod razumeo, bilo je mnogo lakše propovedati hrišćanstvo.
Godine 863. braća kreću na put i stižu 864. knezu Rastislavu koji ih je gostolјubivo primio. Pošto su stvorili novi književni jezik – staroslovenski‚ braća su pristupili prevođenju bogoslužbenih knjiga, a samim tim slovenski jezik uveli u pravoslavnu liturgiju.
Vizantijski misionari otišli su i u Srbiju, koja je hrišćanstvo prihvatila u drugoj polovini IX veka, oko 867-874. godine. Srbija je takođe ležala na granici između Istočnog i Zapadnog hrišćanstva, ali je posle perioda neodlučnosti sledila primer Bugarske a ne Moravske, i došla je pod okrilje Carigrada.
I ovde su uvedene slovenske bogoslužbene knjige, a razvila se i slovensko–vizantijska kultura. Srpska crkva dobila je delimičnu samostalnost pod Svetim Savom (1176-1235), najvećim srpskim nacionalnim svetiteljem, koji je 1219. godine u Nikeji posvećen za arhiepiskopa Srbije. Godine 1346. proglašena je Srpska patrijaršija koju je Carigradska crkva priznala 1375. godine.
Iako proganjani, njihovi učenici nastavljaju rad na širenju slovenske pismenosti. Prešli su Dunav i stigli na jug, u Ohrid i tu produžili započeti posao svojih učitelja. Najpoznatiji među njima, sveti Kliment, sastavio je jednostavnije pismo – ćirilicu, koja je imala 43 slova. Ime je dobila po svetom Ćirilu. Srbi su ćirilicu prihvatili u XI veku i ona je sačuvana tokom turskog ropstva. Miroslavljevo jevanđelje, jevanđelje zahumskog kneza Miroslava, brata Stefana Nemanje, napisano na pergamentu lepim, krupnim ćiriličnim slovima i ukrašeno stilizovanim minijaturama u boji i zlatu, najstarija je i najlepša srpska knjiga srednjeg veka.
Jedan od nalepših primera ćiričnih slova smatra se i potpis svetog Save sa pečata na “Karejskom tipiku“ iz 1199. godina, a koji je danas ugraviran na zvonima Hrama Svetog Save na Vračaru. Pečat je od tamnog, zelenkasto-mrkog voska, nepravilnoga kružnog oblika. Na početku je krstoliko utisnut žig s monogramom SAVA, tako da svako polje, predstavlja jedan krak krsta. Vremenom se staroslovenski menjao u srpskoslovenski, prvi srpski književni jezik. Pre Vukove reforme bilo je nekoliko prilagođavanja govornom jeziku, a prvo je izvršio sveti Sava. Za današnji oblik „srpske ćirilice“ zaslužan je Vuk St. Karađžić, koji je 1818. godine počeo reformu ćirilice kakva se danas koristi i koja ima 30 slova.
Sveta braća rodom su iz Soluna od roditelja bogatih i znamenitih. Njihov otac Lav bio je visoki vizantijski vojni zapovednik. Najraniju mladost proveli su u Solunu, koji je u to doba bio okružen Slovenima. Ćirilo je ,prema knjizi ,,Život Ćirila“, bio najmlađi od sedam braće i njegovo kršteno ime je bilo Konstantin. Metodijevo kršteno ime je bilo Mihail, a ime Metodije je dobio kada se zamonašio na planini Uludag, u severozapadnoj Turskoj.
Metodije je kao oficir deset godina proveo u istočnoj Makedoniji, dok je Ćirilo koji je završio teologiju i filozofiju bio postavljen za bibliotekara Aja Sofije u Carigradu i učitelja filozofije na carigradskoj visokoj školi. Godine 856 Metodije je napustio vojnu službu, povukao se u manastir na Olimpu u Maloj Aziji. Ti mu se uskoro pridužio pridružio i mlađi brat Konstantin, koji je dobio monaško ime Kiril – Ćirilo.
Ćirilo umire 14. februara 869. godine u Rimu i po želji brata Metodija sahranjen je u crkvi Svetog Klimenta u Rimu. Na njegovom grobu ubrzo su se počela događati čudesna isceljenja vernika. Papa je odobrio rad Metodiju i postavio ga za arhiepiskopa panonskog i moravskog. Postavšti arhiepiskop Panonije, stolovao je prema nekim tumačenjima u današnjoj Sremskoj Mitrovici.Tamo je pred kraj života na slovenski jezik preveo Bibliju. Sve do svoje smrti 6. aprila 885. godine širio je hrišćansku veru među slovenima u Moravskoj, a sahranjen je u sabornoj crkvi u Velegradu.
Jutro. Mirno I prohladno. Zelena žitna polja nekoliko desetina centimetara iznad zemlje, rosom umivena I probuđena. Sunce daleko na mestu gde se spajaju polja sa nebom. Linija prava , kao nacrtana , kod slikara naivaca iz ovih krajeva.
Miris početka dana, energija razvića I blagi topli zraci miluju lice. Dan se polako rađa, dok mladi mesec na plavičastom nebu prkosi danu. Kapljice rose polako klize niz vlati žitne trave . Pejzaž nepreglednih polja zagrejava sunce . Nebo je čisto , bez oblaka. Od toplote već polako pred očima počinje da titra I oko reaguje .
Crveni makovi su u sred njive, stidljivo otvorili prelepe raskošne I nežne cvetove. Lagani povetarac duva I mrsi kosu. Miris jutra budi poletni duh kreacije.