Sušim veš

Sušim veš.Da prosta rečenica.Ako imate bebu, to je onaj bebeći miris veša koji perete , sušite na svežem vazduhu i potom peglate za svoje čedo. Oblačite svoje dete i divite mu se kako je napredno lepo, negovano i najlepše na svetu.

Ako je veš vaših ukućana opet isto radite , stavljate omakšivače, izbeljivače . Peglate samo što je izgužvano. Nije potrebno sve izlagati pegli , nešto se uglača i previše sjaji.

Posteljinu su nekada prale naše bake , dodavale veš- plavi i obavezno štirkale. To je bio ritual od par dana da bi se sve operacije odradile. Kad legneš prosto ti neugodno da ne izgužvaš posteljinu.

E one fine stvari , naročito muške košulje je najbolje ručno prati. Ne izgužvaju se , treba ih okačiti na ofinger i tako sušiti. Posle po redosledu ispeglati. Rukave, prednji deo, ledja i na kraju kragnu.

Da sve su ovo marginalne radnje koje mi smatramo nevažnim za priču. Ali nije baš sve tako jednostavno. Za sve ovo treba imati tehnologiju , vreme, prostor i najvažnije ljubav.
I zašto ne pisati o svakodnevnici koja nije baš mnogo adrenalinska, ali je vrlo bitna za naš izgled, zdravlje i spokoj.

Dosta od mene.

Sušim veš !

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Beskraj

Sjeme je naše uzraslo do neslućenih visina.

Potomstvo ne može izbrisati niko,

a samim tim ni povezanost nevidljivim nitima.

Svemir nosi bar kod našeg postojanja.

Nastavlja se kroz puteve beskraja.

A svi ćemo se jednoga dana naći na jednom drvetu

makar na mapi rodoslovlja.

Jednom začet život,

udahnut, nikada, ali nikada ne prestaje.

Samo mijenja oblik postojanja.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

 Tetka Bobica


Zorom ranom
pred Božićno jutro
dušu Bogu dade
starica Dobrila.

Naša dobra sestra,
tetka,baka.  
majka 
Zlatana i Zoke.

Vijek joj dug bijaše
ali bolest biva 
jača nego zdravlje.

Mnogima je učiteljica bila.
Sjećaju se generacije
tuzlanske djece.

Mojoj majci kuma
bješe kada zavet
overi sa tatom.

Ja sam je voljela 
k’o najrođeniju.
Gostoprimstvo njeno 
za pamtit je bilo.

Gospode procjeni
anđeo ti ide
jedna dobra duša
vidjećeš miline.

Neka vječno živi
dobra naša vila 
Bobica Dobrila.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

decembar. 2018.

Jesenja jakna

Brzo pada tama

Kada jesen

lišće otresa sa grana.

Kada plodovi sa grana

na drškama vise

a mnogi su ispod

stabala spremni za

rakiju peći.

Mirisna ugoda

tjera me obući jaknu.

Malo topline

ne mari

sve je prijatnije.

Sjetim se tako

tih davnih  jeseni

imala sam jednu omiljenu jaknu.

Neka smedja boja

kao i godišnje doba

boja zemlje.

Kad prođu ljetnje vrućine

jedva sam čekala

ta hladnija jutra i večeri.

Oblačila sam tu jaknu

proštepanu na romboide

sa rajfešlusom do brade

ušuškavala bi se u nju

grijala i voljela jesen.

Nosila sam je dugo godina

naprosto taj osjećaj

te prisnosti sa zrelom jeseni

sa toplinom jakne

sa mirisom vozova

sa jezom prolaska

ispod podvožnjaka

moje četvrti.

Sve se to skupljalo

nećete vjerovati

baš nekako u džepovima

te jakne

u toplini njene kragne.

U drikerima uspomena

u oparanoj postavi

u kojoj sam nalazila

u dnu rubova ceduljice

nekih pjesama.

I već izanđala stara

ne htjedoh je baciti

čuvala sam je

tek da me podsjeti

na divne trenutke

tih osjećaja toplote, miline

i sjete.

Gdje je završila

vjerujte, ne znam.

Ali evo spominjem taj komad odjeće

koji sam nosila kao orden jeseni.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Peti element

Te kobne godine 2020.
neka je bolest bila besna
i naša koža ponekad tesna.

Mnogo se svega ispreplitalo
ali meni se klupko
lepo odmotalo.

Sve se nekako namestilo
i okolnosti i muke
radosti nisu falile.

Pomoć mog potomka
bila je ključna

kada dođoh do životnog ključa.

Kad najzad platih
za sve greške
iza mene godine ostaše teške.

Radost moja
granica nema
kućica se za zimu sprema.

Šta vam još mogu reči
moji snovi postaju java
Jasna će opet postati baka.

Pade tegoba
kao vreća
postaše snažna moja pleća.

Ogolih prevare
to mnogo znači
život je lep bez ružnih laži.

Kako je divan ovaj svet
kad spoznah peti element.

Jasminka Nikolić ex Brdarević 09.09. 2020.

Žito

Poleglo žito

nabreklo zrnevlje

rukave zasukao seljak

godina rodna.

Žanje se plod truda i rada

traje i traje

al’ donosi rod.

Od toga žive

porodi mnogi

od toga se posle

mnogo toga rodi.

Nije lak posao

sa zemljom radit’.

Ona se daje

al ‘ zna i jalova biti.

Do brašna je teško doći

mada mi olako sve shvatamo

ali kad ti prosjak ruku pruži

i kaže daj za ‘leba koju banku !

Mi bahati bacamo hleb,

a bilo je godina

kada je hleb  na pijedestal stavljan

kao blago gledan.

Bože oprosti nam

daruj nam snagu

da mjeru imamo

da opet ne dočekamo glad.

Jasminka Nikolić ex Brdarević, 29.06.2019.

Suština života

igumanija Efimija Topolski

Zvuk kiše u oluku,

na dlanu,na kosi kišne kapi,

dodir koji nebo šalje.

Znak da misli na nas

da nam život daje.

Tu je za sve nas.

Nebo nas slavi

poruku šalje

strpljivo čeka zahvalnost.

Kiša je reč

melodija života

sve bitno,a ne samo voda.

Suština života

priča o početku i kraju

nastajanju i nestajanju.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Mesec

Jeste li primetili prevlast meseca 
u odnosu na sunce u pesmama.
Ili se rimuje
ili tišina noći maštu raspiruje.

Biće da je zbog ljubavi
Jer ona noću radi
Mada se mesec i sunce sastaju 
na izlasku kao i na zalasku
i nikada se ne poklope 
čak ni u u zagrljaju.

Mesec je i hladan i mračan
A opet romantičan.
Baš ta tajanstvenost daje mu čari.

Pa stiže takav da iznedri
stihove koji oplakuju razne ljubavi
I maloga Princa 
I razne uspavanke
I usnuli grad
I devojčicu sa šibicama.

I uvek ono što manje svetli
budi u nama radosti veće.
Neka nam i sunca
Ipak Zemlja se okreće !

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Fetus je živ !


Buđenje iz narkoze u bolesničkoj postelji liči na isterivanje đavola. Muka, znoj osećaj krivice i beznađa. Suze, koje se slivaju u reku sudbine.  Pitanje se pred njom postavlja da li je završila sa ulogom majke za sva vremena ?

Ulazi doktor i kaže joj, da je jedva obavio abortus.

 „Jako ste bili nemirni , iako smo u opštoj anesteziji obavili sve.“

 „O kakav zlikovac “ sada žena dok priča, razmišlja o njemu !

Pa nije postojao ni jedan razgovor koji bi ženi dao vremena da se predomisli.

 Lekarska etika nije podrazumevala tu vrstu dijaloga.
Podsvest je kod mlade žene , ipak proradila. I pored anestezije ona se borila protiv čedomorstva u svojoj utrobi. Noge su joj odskakivale od kreveta od siline borbe u njoj. Đavo  je završavao svoju pobedu i stavljao tačku na gnusni čin.
Sada kada mi sagovornica priča o tome,  vidim u njoj duboko kajanje i veliku neodgovornost prema plodu koji je nosila, kao i prema sopstvenom zdravlju.

Sedamdesetih godina prošlog veka, gledanje iz ugla lekara, ovaj zahvat je imao svoje teorije . Žena je  znala za teoriju,koja je govorila da plod nije živ do dva i po meseca i da se trudnoća u tom periodu ne smatra ubistvom , nego kontrolisanim rađanjem. Bez ikakve odgovornosti da se rizik od ponovne trudnoće dovodi pod znak pitanja.

 Zasto pričam o ovoj nesrećnici ?

Zato što se sredstvima protiv kontrole rađanja  može  sprečiti nastanak trudnoće, bez ubijanja fetusa.

 Zato što žena zbog zahvata ovakve vrste može steći sterilitet.

Zato što nikada ne znamo kada ćemo doživeti   katarzu i biti očajni zbog pređašnjih grehova.

Zato što je život nasvetija tajna i ljudsko biće ,  ne sme nikada da završi kao nepotrebno .

Ova nesretnica je bila uplašena od života,  od prihvatanja materinstva i velike greške tadašnjeg stava lekara  „da prekid trudnoće u od dva i po meseca nije ubistvo “ !

Sada sa svojim svesnim pokajenjem  za svesno umrla čeda u utrobi majke , traži od Gospoda da joj oprosti greh.


Jasminka Nikolić ex Brdarević