Put vina

Putevi Svetog Trifuna vode do Aleksandrovca. Lepog mesta gde bog udesi lepotu , toplotu, klimu sa mnogo sunčanih dana,dobru i pogodnu zemlju, vredan narod, nebesko plavetnilo. Tu se uzgaja najbolje grožđe zvučnih imena. Za mene najlepše vino je Tamjanika. Vodič nas je vodio kroz postavku Vinarstva i vinogradarstva. Pogledavši Poljanski dvor gde je u jednoj prosoriji smešteno nekoliko malih prostorija koje dočaravaju život i rad ljudi u poljanama u Župi sredinom i krajem 19.veka. U Vrionici sprava koja je stigla iz Beča pre više od 90 godina je hidraulična presa. Velika, impresivna. U to vreme je bila najsavremenija. Vinarski zbor je velika sala u kojoj se održavaju kulturni programi, edukativna stručna predavanja na temu vinarstva i vinogradarstva.Stalna postavka  replike figurine od terakote „Lady of Aleksandrovac“pronađene na lokalitetu Vitkovačko polje (4500-3200), i stalna izložba na temu župskih poljana, neisrcpnog nadahnuća slikara. Soba Kroz vekove gde zaštitnika vinogradara Sveti Trifun koji se slavi 14. februara svake godine, zauzima glavno mesto. Na taj dan se orezuje grožđe prinosi kolač i vino i blagodari se domaćin vinograda, kao i loza, zemlja i nebo, da rod bude veliki i dobar, da može da se počne sa radom u vinogradu,da rodi grožđe,da se rad oplodi i da se u leto vino pravi i na dane vina veliko slavlje napravi i svet do duboko u noć nazdravlja. Da vas domaćin uvek gostoljubivo dočeka i sa vama nazdravi. Put vina u razne vinarije vodi u Aleksandrovac grad od pamtiveka izabran da bude radost i pesma i spasenje.

19.02.2023.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Treće doba

Ena je sedela sama u radnoj prostoriji doma za stara lica u kojem  već živi nekoliko godina. Njene godine su dobile patinu, ali ona je vedrog duha, prekrasna ženica, smeđih očiju pogleda kao u srne.

Sposobna i stalno u centru događanja ove institucije.

Na belim čistim zidovima ,okačene su tapiserije izrađene na časovima kreativnosti. Te časove vodi gospođa Ena, penzionerka, nekada profesorka matematike u Petoj beogradskoj gimnaziji.

Na podu su ćilimi koje su tkale žene na razboju, koju je dobila ustanova na poklon od jednog privatnika iz Pirota.

U domu se osećala prijatna porodična atmosfera. Svi korisnici su se prilagodili životu trećeg doba. Uglavnom boluju od uobičajenih bolesti koju donosi starost. Ovo je privatni dom, pa uglavnom biraju koga će primati, zbog manjka medicinskog osoblja i gerontodomaćica. Kada uđete , osećate se kao u najlepšoj porodici sa mnogo članova, punoj žagora. Ima tu i razmirica, neslaganja, buntovnika, ali sve se to reguliše.

Svi su dobrovoljno došli, a bilo ih je dvadeset pet. Deset muškaraca i petnaest žena.

Svaki dan je ovde organizovan. Vreme za glavne obroke, radionički rad,odmor, popodnevne aktivnosti ( igranje šaha, karata,domina,vez, pletenje).

Lekari dolaze jedanput sedmično da izvrše rutinske kontrole i napišu recepte za terapiju, mada većinom kupuju lekove njihova deca . Malo šta se dobije na recept. Skupo je zbrinuti roditelje , ako nemaju visoku penziju.

Mada ima i nedisciplinovanih korisnika koji ne uzimaju terapiju nego bacaju lekove.Ali i to se da regulisati. Prate ti stari jedni druge i prijave takve pojave.

Kao deca se ponašaju ponekad.

Gospođa Ena je ovoga vikenda imala posetu unuke Maje, kćeri njenog sina jedinca koji živi u Alžiru. Dugo godina je radio na prekookeanskom brodu. Prva supruga mu je ostala u jednom malom mestu u Vojvodini.Ona je othranila Maju, koja je sada student u Beogradu.

Maja ima blizak odnos sa bakom, vode se tu intelektualni razgovori. Donosi baki  probrane knjige, po zahtevu bake, koje baka čita sa zadovoljstvom.

Svako voli kada mu dođe poseta.

Gospođi Eni se muž upokojio pre deset godina. Bio je čovek od reda i discipline, građevinski inžinjer. Veliki graditelj. Zajednički život im je bio sa amplitudama dobrog, manje dobrog, prosek ipak dobro proživljen i ispunjen život. Tako kaže gospođa Ena. Znate svi su dobri kada više nisu sa nama.

Gospođa Ena je igrala svakodnevno šah sa svojim mužem.

Ovde je imala svoga protivnika za tu mislenu igru. Pa život je sav satkan od životnih poteza. Zar ne?

Bio je to gospodin Rik. On je ostao udovac. Dobrostojeći kanadski penzioner. Sa svojom suprugom nije imao dece. Kada mu se žena upokojila, došao je u Srbiju. Ovde ima sestru Anju koja brine o njemu. Ona mu je često donosila kolače sa makom i pitu s višnjama. Radovao joj se gospodin Rik.

Ovo dvoje šahovskih protivnika su imali svoje šetnje kada su slobodni. Svi su znali za naklonost jednog prema drugom. Po svoj prilici da su se poznavali od pre dolaska u dom. Pričaju tako ovde korisnici doma u poverenju, da su se družili u ranoj mladosti. Ali su im se putevi razišli kada je Rik otišao kao student preko okeana i nije se više vratio. Veći deo života je proveo u Kanadi.

 Gospođa Ena se udala za inžinjera pred kojim je karijera. Živela je u Beogradu, bila poznata profesorka matematike.

Da li su nekada imali neku konekciju, nije poznato.

Gospodina Rika je pre pola godine dovela sestra Anja na njegovo insistiranje.Po smrti žene, došao je u domovinu, sestri je saopštio da želi u dom za stare. Ona to nije odobravala, ali to je bila njegova odluka. Nije mogla protiv toga.

Našla je najbolji dom za njega. On je solidno finansijski zbrinut. Cena doma je visoka, ali njemu to nije problem. Radio je četrdeset godina u Kanadi. Bio je lekar i imao je svoju ordinaciju. Posao je bio dobro plaćen ali i porezi i sve ostalo je bilo poprilična svota svakoga meseca.Ali uštedeo je i za svoje sestriće i za svoju starost.

Prvih dana po dolasku je bio povučen i tužan. Sve dok mu jedne večeri nije prišla gospođa Ena i upitala ga da li igra šah.

Igram, pomalo odsutno odgovori, Rik. Morate prihvatiti izazov sa protivnikom, reče Ena pomalo šeretski. Nisam neki šahista, ali pravit ću vam društvo, vrlo rado.

Tako se nađoše sa figurama na šahovskom polju. Mic po mic figurama, reč po reč i skontaše otkuda ovaj čudni izazov. Evo ruka, stari smo znanci, reče Ena .

Sećaš se tvoga odlaska u studentsku razmenu, seća se Ena, prvo si se javljao, onda sve ređe i ređe. Shvatila sam da je besmisleno nadati se bilo čemu. Nije bilo ni interneta ni jeftinih telefonskih razgovora. Prošlo je pedeset godina Ena. Bila si lepa brineta sa najlepšim osmehom ali besna i nestrpljiva. Sećam se.

 A ti Rik, vitak , visok momak sa najlepšim zelenim očima. Imao si prve LP-ploče koje su ti stizale iz Londona. Baš si bio faca.

E, proletele su godine. Lepo je setiti se svega. Nisam se nadao da ću te sresti na ovakvom mestu. Imao sam suprugu, dobru i odanu ženu, mnogo smo radili, sebi smo priuštili mnoga putovanja, luksuze raznih vrsta, vraćali smo  se uvek u praznu kuću bez dece i graje. Falio je taj segment u našem braku. Ipak smo mi ljudi koji prvenstveno žele potomstvo.To je tako prirodno. Kada smo videli da ne možemo da imamo decu, a imali smo dobre prihode, našli smo jednu siromašnu porodicu u Srbiji kojoj smo mesečno slali izdržavanje za četvoro dece.Tako sve do njihove osamnaeste godine. Bili su nam mnogo zahvalni.Nismo ih obavezivali ničim.Oni su sada odrasli ljudi.

Ja sam ostao nostalgičar i kada mi se žena upokojila, ja sam dospeo opet u Srbiju.

Priči nikad kraja.

Sada su svaki dan zajedno, ručaju, razgovaraju, šetaju i igraju šah. Čak su zatražili da žive u zajedničkoj sobi.

Kada baku Enu poseti unuka,obavezno se pozdravi sa gospodinom Rikom i donese mu dnevne novine koje on voli da čita.

Korisnici doma se već nadaju nekom slavlju u slavu ovo dvoje ljudi. Čudan je splet događaja u životu. Veliki je Bog.

Igrajući tako šah sa Enom Rik odluta u svojim mislima…

Ena povuče potez, reče mu razdragano:“matirala sam te Rik“!

On se nasmeja i nežno je pomilova po kosi.

TAKO SI MI DRAGA.

Neka ne prestane život nikada, sada tek počinje novo doba za nas reče Rik i zagrli Enu snažno.Jesi li saglasna?

Daaa

Baš su srećni što su se našli!

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Pesma o neizgovorenim rečima

Posvećujem ovu pesmu neizgovorenim rečima

koje stasavaju godinama u najlepšu devojku,

koja sreću naći neće.

Koliko je takvih skrovitih reči

progutalo kakvu dobru knjigu, pesmu, dramu ?

Ne ugleda svetlost dana

skrivena, usamljena reč.

 Kao da su je isprepadale

 reči psovačice, hot-lajn prodavačice

reči kockara i kibicera

i sitnih šibicara.

Stidno se kriju reči soneta ljubavnih balada i poeta

Neka padnu u grotlo ada

sve ružne psovke i kletve.

Neka živi reč topla i lepa!

Jasminka Nikolić ex Brdarević

17.04.2018.

Zadušnice

Dva’est prvi vek je

noć pada i tami

koljivo se kuva

koljivo se pravi

Za upokojene

za žive u Hristu

za rodove naše

koji živi nisu.

Umire se uvek

jer tu leka nema.

Samo ko kroz Hrista

život priziva.

Taj veruje

da i mrtvi žive.

I da će se jednom svi

Bogu da dive.

Na onome svetu

bićemo

svi skupa

tamo pravda živi

tamo živi Boga.

Pred zadušnice,

Aleksinac, 09.02.2018.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Tajna je u ženi

Žena u kojoj je
tajna skrivena.
u noćima mladog mjeseca.

Dok je posmatrala
zvijezda Danica
ona je skrivala tajne
oblačeći ih u haljine svilene sjajne.


Tajne su bile užasne.
Utemeljene na psihopatoloskom tipu muskarca.
Kakav je to tip ?
Pa iz analize žena
Rekla bih,da ljubavi nema.

Žena samo može dugo
istrajno da sniva, vjeruje, pati.
Misleći da sve će dobro biti.

To su žene kao iz Proklete avlije.
i drugih kasaba naše književnosti.
Likovi uporni u stradanju i u patnji.

Vijekovi dolaze , prolaze
A one i dalje kao kamen
spoticanja strastima muža
odolijevaju i čuvaju zajednicu.

Taj je svaku milost izgubio
svaku radost napustio
osim radosti da
ugledavši bludnicu uzdrhti kao prut.

Sve bi dao samo da se njoj
velikoj ljubavi među njedra i bedra sunovrati
i umre ako treba od silne strasti
pa makar mu i zadnje bilo.

Žena i dalje trpi i pati
i čeka da se pijan vrati
da zid mu plača opet bude
Tješeć’ ga da sve će proći.

A zna da već sutra
novi se usud sprema
I da mira nema i nema.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Pismo sreća

Ne očekuj ništa

jer sreća će doći

adresa je tvoja

svemir, ime tvoje.

Osmijeh , dobra volja

što se srećom zove

neće mimoići

ni adrese tvoje.

Pismo stiže uvijek

u pravom trenutku

jer Gospod je svijetlo

u pravom trenutku.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

21.08.2019.

Bogorodičin praznik

Danas je slava,
crkva se puni dece je mnogo
u naručju majke i očeva.

Mirni su tihi
blagodaću ispunjeni
molitva je već u dušama njihovim.

Poljube ikonu
krste se s osmehom
naučeni odmalena
pred Bogom naklon imati.

Sveštenik najavljuje
prićešče u ime Oca i Sina i Svetoga Duha
roditelji povedoše decu
da priđu čaši spasenja.

Radosni se vraćaju ti mali andjeli zemni.
Slavski kolač pop vrti u krug
kolačari govore Hristos posredi nas
jest i biće !

Nikolić Jasminka
27.10.2019.

Sretenje

Sreli se danas proleće i zima
pred vratima mede reporter snima

Meda iz pećine oran izađe
prošeta i srećan suncu se okreće.

Svi smo radoznali
šta će uraditi velika zver.

On nas obradova
što ne vidi svoj sen’.

Susret je tako prošao lepo
srećni smo i mi
baš lepo.

Danas i djeve mlađane
očekuju videti svoje dragane.

Možda ovoga Sretenja spoj
bude konačni rešeni kod.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Na Sretenje, 2023.

Nedelja uz vojvodjanski ručak

Stanišić, autor: Sava Stojkov

Nedeljom ujutro se ustaje leno , bez trke za posao , vrtić ili školu. Sve polako, bez jeda. Doručak se priprema malo drugačije nego radnim danom. Ručak  je već obimniji zahvat ako  ćeš po onoj, al’ se nekad dobro jelo . Baš takav ručak sam najviše volela.

Supa sa kuvanom šargarepom, peršunom,celerom. Rindflajš ili ti juneće  kuvano meso. Sos beli, začinjen belim lukom, ili crveni sos od paradajza iz flaše, kuvanog od letos. Posle toga ide fašir tj. pohovano meso ,uglavnom pileće od domaćeg pileta, i  paprikaš sa mnogo mesa, začinjen dobro, a najviše crvenom paprikom. Navikli na boju crvene paprike i na taj ukus, ne vole jelo bez nje. Deluje im pomalo anemično,tako da je paprika začin broj jedan

Štrudla s makom ili orasima je neizostavni nedeljni kolač. Ja sam volela više s makom. Štrudla je bila meka kao duša. Baš smo se njom sladili i posle obilnog ručka, 

Sve ovo može i sada ukoliko vam nisu navike izmjenjene,poneka  hrana na crnoj listi zbog bolesti itd. Uglavnom se razlozi nalaze u nemanju vremena, nemanju finansija, u stvari nemanju volje i dobrog raspoloženja da se sat vremena u nedelji odvoji za nedeljni ručak. Bravo za sve one koji imaju vremena. Satnica je utanačena, jedan sat popodne  to je bilo vreme za sedanje za postavljen sto. Baš smo se radovali, ne zbog gladi, nego zbog zajedničarenja za stolom. Domaćicu smo uvek hvalili. Au, ovo je baš ukusno. Pa svaki put  se priča kako se pravi, gde su kupljene namirnice, kod kojeg mesara, kod koje žene na pijaci i tako krug priča o nabavljanju i spravljanju hrane.Deca se u međuvremenu koškaju te ih smiruju.

Posle zavšenog ručka, hvale decu kako su dobra i sve su pojela. Odrasli su posle pili kafu i razgovarali dugo.

Ako smo imali goste na ručku, posle smo ih pozdravljali, izvinjavali im se, uz neizbežno,nemojte šta zameriti.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Čuvaj je

Bojan Savić

Kad uvene mladost
i prestane strast
umilno je gledaj
dovoljno je znaj.

Ne žali za strašću
ona beše zlo
što nemir  stvara
i pokvari to.

Za ruku je drži
dovoljno je znaj
kad godine stisnu
pomisli na kraj.

Još jače je stisni
čuvaj je i pazi
ona će te  čuvat
k’o vojnik na straži.

To je ljubav prava
kada muka dođe
kada bolest dođe
tad se vidi srce u junaka.

Tada treba nežno
priči i razumet’
svaku bolnu tačku.

Kazat ću ti ja da se grlom ćuti
da se jezik čuva u kavezu usti
da ne bude brži.

Jer tad reči znače
više od sveg blaga
svaka dobra reč’ca
vam umilnost stvara.

Sedi, reci , pevaj
dodaj neku šalu
humor ti je bio
tvoj kec iz rukava

Po tome te znaju
oni što te vole
nazdravite život
do životne stote.

Jasminka Nikolić ex Brdarević,

16.03.2018.