Zimski kišni dan

Kišni dan vreba
jutros ispod sivog neba.

Leno prolazi neprimetan.

Povremeno sunce
malo osmeh mu stavi
na kalendar „proletni“.

Januar zimski
nekad beše zanosan i beo.

Sad i nije tako
kad pokret je spor a ti kao smor.

Mrzovoljom soliš dan
neka bude nepovratan.

Nikolić Jasminka ex Brdarević

04.01.2023.

Veliko hvala

Dok smo se mi raspravljali
oni su rasli i stasali
dobri ljudi postali.

Dok smo se mi seljakali
oni su domove skockali.

Naš porod je egzistenciju
sam sebi izgradio.

Dok smo mi čamili
oni su putovali, odmarali
karijeru gradili
činove su dobili
dok smo se mi sa babinom penzijom borili.

Najviše volim
što su sve sami
za sebe izborili.

Redovnim putem bez proteze
koju deca od tate i mame
kao produženu šapu u svet ponesu.

Nagrada je naša došla
kao zvezda s neba
koju zamisliš
i ostvare je nebesa.

Hvala ti Bože za našu decu!

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Aleksinac, 2018.

Olimpijada 1984.

XIV Zimske olimpijske igre su održane 1984 godine u Sarajevu, tadašnjoj SFRJ Ostali gradovi kandidati bili su japanski Saporo, švedski Falun, koji su nadglasani.

Ovo su bile druge zaredom igre održane u istočnoj Evropi,Balkanu, u socijalističkoj zemlji, zemlji iz Pokreta nesvrstanih, jezik matični srpsko-hrvatski pismo ,ćirilićno i latinično. Sarajevo glavni grad BiH ,najveći rokeri u tadašnjoj Jugi su bili iz Sarajeva. Zaštitni znak- muzika i ljubav.

Sarajevo je 1978. dobilo organizaciju Zimskih olimpijskih igara u konkurenciji s japanskim Saporom i zajedničkom kandidaturom švedskih gradova Falun i Geteborg MOK se pri tome delimično vodio političkim razlozima – kao nesvrstana zemlja, tadašnja Jugoslavija je davala manje prilike za hladnoratovske bojkote – ali glavni je motiv ipak bila želja da se Igre, kao simbol svjetskog mira i bratstva među ljudima – održe u gradu koji je do tada bio vezivan za izbijanje Prvog svjetskog rata.

Za vlasti Jugoslavije, Olimpijske igre su bile sjajna prilika da državu u svijetu predstave u najboljem mogućem svijetlu, i u tom nastojanju ih nije omela ni velika ekonomska kriza koja je SFRJ bila pogodila početkom 1980-ih. Odmah poslije smrti doživotnog predsjednika, gle čuda.

U Igre su utrošena velika sredstva, te sagrađen veliki broj impozantnih građevina i ostale infrastrukture.

Sanda Dubravčić, predstavnica sporta klizanaja na ledu i sportistkinja koja je osvojila zlatnu medalju na olimpijadi 1984. otvorila je zimske olimpijske igre, upalila olimpijski plamen u ZOI Sarajevo.

Na sredini Koševa donešena je baklja koju je ona sa ponosom zapalila 8. februara koja je gorila do 19. februara te godine.To bila najveća pozornica sporta, ljubavi i čovječanstva.

Tople emocije me vežu za ovaj planetarni dogadjaj u kome je učestvovao sav svijet, u gostoprimstvu naše tadašnje zemlje.

Sjećam se tog osjećaja kada je plamen čovječanstva grijao moju mladost, osjećanje pripadnosti mojoj zemlji i čitavom svijetu.

Te godine je bila jaka zima sa puno snijega, tako da je i Bog bio uz nas iako smo ga skrajnuli.

Putovalo se organizovano i vozom na olimpijska nadmetanja , sve u cilju navijanja za naše predstavnike, ne bili i tu bili najbolji. Tako je Slovenac, Jure Franko osvojio naša srca i zlatnu medalju u slalomu.

Na otvaranju Olimpijskih igara su učestvovali srednjoškolci iz mnogih gradova ali i tuzlanske gimnazije. To su bile naše zvijezde, naši predstavnici ovako važnog događaja. Radovali smo im se i tražili ih među stotinama učesnika. TV prenosi su bili za nas najveći događaj te godine od osmog do devetnaestog februara 1984.

Vučko, maskota ZOI ’84. je bila najprodavanija igračka, a i svaki prenos je počinjao sa njegovim likom. Glas mu je pozajmio Zdravko Čolić, koji kaže da mu je to najdraža uloga.

Čitaoci jugoslovenskih novina su zamoljeni da odaberu maskotu ZOI 1984. među 6 finalista. pobjednik je bio Vučko, kojeg je dizajnirao slovenački dizajner i crtač Jože Trobec. Vučko je simbolizovao želju ljudi da se sprijatelje sa životinjama. Prema MOK-u, Vučko je pomogao da se promene predrasude o vuku kao zastrašujućoj i krvožednoj životinji.

Mnogo kasnije sam pročitala da su vukovi najodaniji partneri , da su do smrti odani svojoj ženki i porodu i starim vukovima.

Zapošljavali su i kadrove za simultane predvode jezika, montažere, kamermane i plejadu tih organizacionih zanimanja.

Bili smo svijet u malom. Kao da se cijela planeta smanjila i došla tu kod nas u našu zemlju čuda, što će se kasnije ispostaviti.

Najljepše žene, najljepši momci, pjesme, priroda, gostoljubivi narod.

Jeli su se ćevapi, pila koka-kola i mješalo se autohtono i svjetsko zapadnjaštvo.

Tako smo ušli na velika vrata u velike igre cijeloga svijeta. Poslije će se ispostaviti mnogo toga u politici.

U kovnici u Majdanpeku je urađeno 285 medalja od kojih su 222 dodijeljene. Izgled medalje je dizajnirao Miroslav Antonič . Prikazivao je sniježnu pahulju, druga strana glava atletičara sa lovorovim vijencem.

Nastale su i mnoge pjesme. „Hajdemo u planine, jer tamo nema zime.“

Godinu dana kasnije 6. februara 1985. rodio se moj sin Aleksandar, poslije najvećeg planetarnog događaja, uslijedio je za mene još veći, postala sam majka.

Počinje novo doba.

Da se ne zaboravi ovaj planetarni događaj.

Sad su neka druga vremena, vrijednosti.

Trajanje olimpijade su povećali, uveli mnoge discipline. Sve je digitalizovano,moderno.

Italija je domaćin ZOI 2026. Srećno svima,

srećno praćenje sa TV ekrana.

04.01.2023.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Priroda radi i na praznik

Sve tuge ćemo na raskršće baciti
neka ih vjetar zatre
i prvi jutarnji zrak
nam sabah nazdravi.

Miris baruta od prethodne noći u nozdrvama zanjišti.

Pijane će Bog čuvati

Samotne će pustinja ulice
voditi pogledom na obližnju krošnju
gde detlić kljuca
gde se mačka na skok sprema
gde su prirodni zakoni
ispred svih praznika.

Nikada se ne otkazuju.

Gde vreme tačnošću prolazi
nema radnih i neradnih dana
sve je besprekorno.

On je Vladar svega!

Jasminka Nikolić ex Brdarević

01.01.2024.

Srećna Nova Godina

Neka se svakom posreće snovi
Neka budu puni domovi.

Trpeza da je ukusna i slasna
neka budu i pića razna.

Srećom u zdravlje
da se nazdravlja
dok traje veselja.

Deca neka trče uz skute
I babe neka su tu prisutne.
Radosni neka gosti govore
a domaćini redom zdravicu zbore.

Neka se čuje pesma i svirka
to našem duhu prija.

U ponoć od srca zaželimo jasno
da nam Nova bude bolja nego ova.

Zdravlja i sreće i dovoljno novca,
radosti, sloge i poslova.

Neka mir u srca uđe
I uskliknimo u ponoć

Srećna vam Nova

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Nerođeno moje

 

Svake godine za praznik Novoga Ljeta vraćam se iz velikog svijeta.

Ulice su prazne i čiste, svjetlost obasjava put popločan uglačanim kamenom.

Mali prozori više nemaju dežurne glavice koje vire i dočekuju prolaznike.

Širina ulice se čini još uža a ljudi sve dalji jedni od drugih. Vrlo malo poznatih.

Tek poneko jato golubova proleti, te se sjetim golubara iz mjesta.

Sama uvijek dolazim da donesem poklon uvelom plodu iz moga tijela, nikad ne rođenom.

Ne dozvolih da dođeš na svijet , iskreno patim i kajem se i pokajnom molitvom molim za usahli plod utrobe moje.

Kažnjena zbog toga, ne ostvarih se kao majka,zbog nepoznavanja ženskog principa,Majke Zemlje i Oca Neba.

Prošlo je mnogo godina, ja uvijek na isti dan dolazim, kada te pobacih.

Na vrata napuštene kuće , odnesem paketić i ostavljam . Nadajući se da će ga naći neko nepoznato dijete. Držim u rukama mali pupoljak nikada ne procvjetao , kojeg uvijek nosim sa sobom. I kažem mu dok spuštam paketić

“ moje veliko dijete” šalje ti Deda Mraz poklon i šaljem ti mnogo poljubaca i jedno skrhano srce. Ti si moje nerođeno dijete,moja fikcija neostvareni san, moja zabrana i moja odbrana.

Suve su oči moje, sjaja nema u njima, ipak sleti golubica na moje rame i ja prepoznah javljanje tvoje, dijete moje.

Konkurs Kreativno pisanje 2020.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Sloboda

Je li to ono
kada bez straha
piješ kafu sa drugaricom.

Je li to ono kad se dotjeraš
pogledaš se u ogledalo
i sama sebi kažeš
to je taj izraz u tvome oku.

Je li to ono
kada odeš kod sestre
i pozdravljaš se s njom
od srca i budalasate
bez podozrivih pogleda.

Je li to ono
kada si spontana
kada ti niko ne govori
„kakve to face slažeš“
a ti si u stvari to.

Spontano biće
sa velikim srcem pod rebrom
ti si taj neposredni čovjek
bez lažnog sjaja.

Je li to ono kada
gromoglasno pozdravljaš
poznanike neposrednošću
bez onog „ko ti je taj-ta“?

Sloboda ?

Da li je to kada lažne dijamante
baciš da nestanu u nepovrat
i ti sebi staviš najljepšu krunu slobode
istkanu od tebe
od tvoje sopstvenosti
tvoga stava
tvoga ja.

Sloboda to je ono
blago svakoga čovjeka.

Ako te ne prihvate
kao takvu konfiguraciju u svemiru
tvoja putanja se i dalje kreće
i udaljuje se
od nepoželjnih tijela.

Sloboda, to je osmijeh
bez pogovora.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Djetetu u meni

Primila sam k znanju
budite dobri i nježni prema sebi
jer to neće niko umjesto vas !

Tako sam postala majka
djetetu u meni.

Mislite da je lako ?
pa nije svakako.

Probudi se bunt
i reagovat moram.

Tješim to nekada nerazumno
radoznalo i brzopleto dijete.

Stani djevojčice
vidi majka tvoje ispade.

Moraš biti oprezna
ne igraj igru sa vukovima
oni su druga vrsta
nepoznaješ ih.

Ne želim da budeš povrijeđena.
Znaš, kada odrasteš
i zrelost i mudrost ukine mene (majku)
bićeš veliko iskustvo i pobjeda
i sve će ti izgledati jednostavno
i ti ćeš postati najzad majka
dijete će stasati u ženu.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Dan gotovih jela

Ko to pita
ko to skita
prošla su pola vijeka
od kada su skromnost
i siromaštvo
bili vrlina.

Proslo je pola vijeka
od crvenih knjižica
srpa i čekića
ježenja kože
uz himnu Hej Sloveni !

Prošlo je sve
kao da nikad ni bilo nije.

Dvadeset deveti novembar
postao je dan gotovih jela
a ne dan državnosti.

Ne znam
da li i dalje kolju svinje
i uz post jedu meso ?

Nismo znali
znam da su se
na to “ vadili”.

Mnogi su se dobrano
potrudili da im
i treće koljeno
lijepo živi.

Trebalo je biti
predvidiv u toj strahovladi
riješiti se fobija
raditi kao da je kapitalizam
uvijek bio u modi.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

MOLIM

Tatjana Karabasev-akvareli dusom slikani

Pred prestolom tvorca
stojim i molim
zdravlje sreću, radost
život i naš dom.

Želim samo malo.

Dom s blagoslovom
koji prima porod
u odaje bele
mirisne i sjajne.

Zar sam raskalašna
što skromnost je mana

Bože nemam
kome da se ispovedim.

Kada tražim nešto
nikada ne znaju
da to vapaj moj
iz mene govori.

Strpljenjem ću čekati
da se desi čudo
I da i mi nekad
postanemo dom.

Za dočekat i ispratit
sve što nama dođe
da s ljubavlju prinesemo
i gostoprimstvom uveličamo.

Kada će to biti
neka bude volja Tvoja
uzdam se u Tebe
jer reči nemam
da pokrenem
«Nepokretne.»

Hvala Ti unapred
ako dopre molba
do onih što ne čuju
do onih što neće.

Čekaću pa makar
i uzalud bilo.

U tom svetu jadnom
što sve mu je preče
od porodične sreće.

Jasminka Nikolić ex Brdarević