Pustinjski pijesak
tabani goli
tragovi stopala
I bolom od topline pijeska
rana ranu sustižu.
Sunce je ispred
toplina leluja
vjetar ćarlija
a pijesak k’o sat
pješčani sipa.
Put tražim
već godinama.
Zrna su čudo,
ogromne pustinje
začarane.
Na milijardi zrna
putevi koje sam praviš
brišu jedan drugog.
Prodješ I već
slijedeća stopa
onu prethodnu zatrpa.
Na zalasku vičeš VODEEE
to jedino znaš
da ti život daje.
Crvena lopta
k’o neman
pada u pješčanu dinu
a ti tražeći put
vidiš FATAMORGANU.
Put je negdje u beskraju
gdje vrijeme stane
Jasminka Nikolić ex Brdarević