Kad pomislim na ispunjenost, radost i na osećaj pripadnosti, pomislim na moju decu. Kada bih morala da se opredelim za samo jednu ulogu u životu, to bi svakako bila uloga roditelja. Moja maštanja iz detinjstva o svetu odraslih odnosila su se na zamišljanje o ostvarivanju u toj ulozi. Dok su moji vršnjaci sanjali velike snove ja sam svojoj imaginarnoj deci smišljala imena. Kako velike želje često donose i velike strepnje, tako je i prva godina mojih pokušaja da svoju najveću želju sprovedem u stvarnost, bila bezuspešna. Dobijala sam mnoge uvrede od mojih bližnjih sa druge strane, dobijenih udajom. Te da im ne treba snaja koja neće roditi, da im sin nije repa bez repa. Deca čuvaju brak i ostale floskule primitivnog mišljenja. Vredjali su me indirektno i stalno mi podgrejvali sumnju da nisam dovoljno dobra.
Moja tiha patnja postala moj verni pratilac. Mnoge noćne more praroditeljskog greha ti padnu na pamet. Preispitivanja svog mladog i tek započetog života i ružnih reči skuvanih u kuhinji sitnih duša. Moje unutrašnje borbe kao i borbe sa lečenjem uz uzmicanje tihih molitvi koje su mi prenosile neke vremešne žene od poverenja.
Nema te nerotkinje koja se moli a Bogorodica ne pomogne.
Bilo je nečeg uzvišenog u mojoj ćutnji ispred te božanstvene ikone. Nečeg što mi je prvi put ukazalo na činjenicu da smo mi kokreatori našeg univerzuma.
Čin ljudskog srca i uma koji traži sa očekivanjem, je čin stvaranja sam po sebi.
Ko kuca otvoriće mu se, ko traži, daće mu se! Dan danas prepoznam vrcavosti plamena sveće koja se pali u gornjem redu za porod i zdravlje bližnjih.
Roditeljstvo me je promenilo, izgradilo i odredilo.Roditeljstvo je lekovito. Mene je podstaklo i stalno me podstiče na preispitivanje, prepakivanje sistema vrednosti i liste prioriteta.
Neizmerno sam zahvalna mojoj deci, Aleksandru i Jeleni. Svojim postojanjem me svakodnevno podsećaju da je jedina sila za sve na ovom svetu ,ljubav. Naučila sam od njih mnogo toga. I još puno toga želim od njih da primim. Mnogi od nas rade suprotno. Pokušavaju da “vaspitaju” decu, da ih spakuju u kalupe i nametnu im modele ponašanja, sopstvene, percepije ispravnosti.Deca su bliže Izvoru i sećanju na sva prethodna iskustva drugih dimenzija od nas samih. Od njih možemo mnogo više da naučimo nego što možemo i da pretpostavimo.Njihov jezik je jednostavan i sastoji se od jednog suštinskog osećaja koji povezuje sve i prožima svako postojanje.
Taj osećaj je ljubav!
Jasminka Nikolić ex Brdarević
22.11.2023.