Posthumno ocu

Kad se rodiš na Novu godinu cijeli svijet ti se raduje. Barem tako izgleda. Samo majka u bolovima rađa toga dana. E, moj tajko se rodio prvog januara neke davne godine. Sada bi mu bilo 80 i neka godine da je živ. Ali ja vjerujem da je on svoje korake, koje mu gospod odredio, iskoristio. A bio je šahovski majstor, pecaroš na svim vodama. Ta pasija ga je zorom budila i pakovao se i išao u „ribu“. Fudbal mu je bio prva ljubav. Imao je velikog uspjeha, dok nije doživjeo nezgodu na utakmici i povrijedio koljeno. Ta ljubav ga je „koštala“ bolesti do kraja života.

Šah je igrao kao da se kocka. Ako izgubi partiju , ćerao se s protivnikom dok nije pobijedio. Znao je osvanuti uz šahovsku tablu s protivnikom, ćuteći i mozgajući, samo uz poneku riječ. Mene je zvao „ćerkano“ i kad bi me pitali koga više voliš, mamu ili tatu ( što je najgluplje pitanje ), ja sam uvek govorila tatu. Sad znam kako je bilo mojoj majci.

Ali moja dječija iskrenost je bila gruba. Dočekao je unuka i unuku , i to je bio najlepši period života za njega. Pisao im je pjesmice, šegačio se s njima, i dijelio im neizmernu ljubav. Uz sve novogodišnje čestitke dobijao je i rođendanske i uvek govorio da je godinu stariji. Volio je da mu kažu da izgleda mladji nego sto jeste. Eto, ako postoje neki drugi svijetovi, evo „tajko“ čestitam ti posthumno rođendan i ne zaboravi Sloboda-Čelik 1:0.

On će već znati odgonetnuti šifru.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

2018.