Kad se rodiš na Novu godinu cijeli svijet ti se raduje. Barem tako izgleda. Samo majka u bolovima rađa toga dana. E, moj tajko se rodio prvog januara neke davne godine. Sada bi mu bilo 80 i neka godine da je živ. Ali ja vjerujem da je on svoje korake, koje mu Gospod odredio, iskoristio. A bio je šahovski majstor, pecaroš na svim vodama. Ta pasija ga je zorom budila i pakovao se i išao u ribu. Fudbal mu je bio prva ljubav. Imao je velikog uspjeha, dok nije doživjeo nezgodu na utakmici i povrijedio koljeno. Ta ljubav ga je koštala bolesti do kraja života.
Šah je igrao kao da se kocka. Ako izgubi partiju , ćerao se s protivnikom dok nije pobijedio. Znao je osvanuti uz šahovsku tablu s protivnikom, ćuteći i mozgajući, samo uz poneku riječ. Mene je zvao ćerkano i kad bi me pitali koga više voliš, mamu ili tatu ( što je najgluplje pitanje ), ja sam uvijek govorila tatu. Sad znam kako je bilo mojoj majci.
Ali moja dječija iskrenost je bila gruba. Dočekao je unuka i unuku , i to je bio najljepši period života za njega. Pisao im je pjesmice, šegačio se s njima, dijelio im neizmijernu ljubav. Uz sve novogodišnje čestitke dobijao je i rođendanske i uvek govorio da je godinu stariji. Volio je da mu kažu da izgleda mlađi nego što jeste. Eto, ako postoje neki drugi svijetovi, evo tajko, čestitam ti posthumno rođendan i ne zaboravi Sloboda-Čelik 1:0.
On će već znati odgonetnuti šifru.
Jasminka Nikolić ex Brdarević
2018.