Vrijeme od sedamdesetih do devedesetih, život u bivšoj Jugoslaviji, moda, muzika, porodica. Sve do kraha jedne zemlje kao i raspada osnovnih ljudskih vrijednosti i države.
Krajem sedamdesetih godina u Tuzli na Slatini je živjeo pošten i ugledan svijet. Porodice su bile stabilne sa prilično radikalnim stavovima. To je i održavalo porodicu. Nismo jedni drugima prkosili vjerskim pobudama, prikazima naše pripadnosti. Živjeli smo u ljubavi sa susjedima. Moda, kao jedan od kulturoloških fenomena, ispoljila se u izobilju modnih trendova koji su opstajali ne potiskujući jedan drugog. Bila je sloboda izbora odjevnih predmeta.Tuzla je bila centar naučnih istraživanja,Univerzitetski grad, centar muzičkih dešavanja, fudbala, rukometa, košarke. Eksploatacija uglja, soli,termoelektrana,Dita. Grad ljekara, rudarskih inžinjera, tehnologa, pedagoških radnika, vaspitača itd.
Slatina je bila naselje koje je izgrađeno pretežno od betona,tadašnji brutalizam. Stil je zasnovan na funkcionalnosti, sa snažnim linijama i odsustvom ornamentalnosti. Država je gradila tako da što više ljudi dobije krov nad glavom. Funkcionalnost je bila cilj, kao i socijalni mir. Odrasla sam na ruskim klasicima, evropskim piscima,bosansko-hercegovačkim velikanima, jugoslovenskim piscima.
U svim školama su bili isti udžbenici od prvog do osmog razreda.Nije se program često mijenjao. Tako da su djeca iz mnogodjetnih porodica , mogla naslijeđivati knjige. Nije bilo privilegovane djece. Rasli smo potkrepljeni istim uvjerenjima. Volili smo našu zemlju više od svega. To smo osjećali kada smo slušali himnu. Ona je svakako bila dio našeg državnog identiteta.
Mnogi od nas su po opredjeljenju bili Jugosloveni, uglavnom osobe iz mješovitih brakova . Mješoviti brakovi su bračne zajednice partnera različite nacionalnosti ili vjeroispovijesti, koje su u bivšoj Jugoslaviji bile česte i poželjne kao odraz multietničkog društva. Tada smo mi imali državne praznike koje smo slavili kao i vjerske ali u manjem obimu. Prvi maj kao praznik rada , sam pamtila. Odlazak na izlet, roštiljanje, igranje na livadi sa ostalom djecom, i neki duh zajedništva upečatljiv za to doba. U odnosu na sadašnje stanje kada su vjerski praznici u prvom planu i okupljanje porodice u tim danima.
Ova opredeljenja nisu određivala ljubav prema muzici.
Kad je rock muzika krenula po disco klubovima, dobili smo svoje muzičke idole i disk đokeje , vođe cjelovečernjeg muzičkog događaja. Mi smo imali cara i legendu,tako smo ga zvali, koji je vodio te programe.To je bila naša vjera, nada i ljubav.
Tako smo se infiltrirali u američku i svjetsku rock scenu, kao fanovi.Postao nam je to i kao način života. Mnogi su posezali za drogom i tabletama. Većina je pila, to je bilo najjeftinije. Mislim da su skoro svi pušili. To je bilo normalno. Dosta je bilo i djece iz nefunkcionalnih porodica. Okupljali smo se da se radujemo, tugujemo, volimo i patimo. Osjećala se zlatna sredina među rajom. Nije bilo posebnog isticanja pojedinaca.
Ljubav je bila u deficitu, kao i uvijek u životu. Kada nemaš to u porodici, tražiš u partneru. Uvjerenje koje ti usade, jedna ljubav za sva vremena. Prilično pogubno uvjerenje, u koliko ljubav ne može da opstane. Boga mi i komšiluk, nije bio rad kad neko iskače iz okvira pristojnosti,ma što to bilo. Razvodi su bili nužno zlo. Gledalo se na to sa podozrenjem.
Zavedeni hipi pokretom i mantrom MAKE LOVE NOT WAR nismo mnogo marili za svijet. Hipi pokret je našao svoj muzički izraz u psihodeličnom roku čiji su najznačajniji predstavnici Janis Joplin, The Doors, Pink Floyd, Džimi Hendriks i mnogi drugi.
Dok se ne desi neki ozbiljan preokret sve je dobro.Hipi pokret je pozivao na neposlušnost, socijalnu pravdu, na negiranje mediokriteta itd.
Nisu bili ni privrženi porodici, protivili su se braku i pokušali oživotvoriti svoju alternativnu životnu filozofiju.Tako se razvijala vizija života koja nije utemeljena na građanskom poimanju porodice.
To je svakako bilo neizvodljivo. Ipak smo mi rasli u jednom patrijalhalnom društvu gdje se znalo gdje je šta po hijerarhiji. Rad, red i disciplina je imala prvenstvo nad svim filozofijama.
Mnogi smo relativno mladi ušli u bračne vode. Ulaskom u brak, egzistencijalni problemi su preuzeli primat i život je počeo ići u drugom pravcu. Muzika se slušala ponekad, sve manje je bilo opuštenost a sve više problema. Slobodan duh postepeno prelazi u fazu gdje porodične vrijednosti treba uvrstiti u svakodnevnicu i preuzeti odgovornost. Izazovi počinju da se ispoljavaju u vidu nesuglasica i počinju da liče na „mi vodimo male ratove a ljubav je u podrumu kao kiseli kupus.“ Bezbrižnost postaje briga i muka. Nastaju godine teških odluka po zemlju. Ljudi se mijenjaju i razvrstavaju po naciji,vjeri ,imovinskom stanju itd. Narodnjaci preuzimaju mjesto nekada vodećeg rocka, nacionalne stranke se rađaju, novi pokreti za buđenje nacionalne svijesti. Jednopartijski sistem odlazi u istoriju. Mnogi videći bezizlaz u budućnosti, odlaze iz zemlje. Lokal patriote u koje sam se ja lično ubrajala, romantičarski ne vjeruje da je zlo doba na vidiku. Krnji se i moje porodično gnijezdo kao i država, integritet, pripadnost i opstanak.
Uvjerenja ponijeta iz porodice, patrijarhalna, manipulativna su počela izranjati na površinu.
Neprilagođenost karaktera, ne ideći u istom pravcu za ciljem, počinje kohezija zajednice da puca.
Počinju da se javljaju simptomi bolesti koji proističu iz neadekvatne komunikacije, ili manipulacije.
Svakako da je uticaj raznih pokreta, shvatanja i porodičnih gledanja sa raznih strana uticao na razvoj ličnosti i uvjerenja i poglede na svijet i samoga sebe.
Uvjerenje da se suprotnosti privlače, totalno je nakazna.
Ko se tuče , taj se voli. Laž je koja dovodi do nasilja u porodici. Ljubav je kao podgrijana sarma. Netačno. Postaje neukusna i boli te stomak od nje.
Uvjerenja da je zaljubljenost ljubav. Netačno. Ljubav je trajanje , istrajavanje, podrška.Sve to treba da je u saglasju sa okolinom stanjem u kojem se živi. Potkrepljeno solidnim finansijama i debelim živcima i pijetetom prema porodici kao zajednici muža, žene i djece. Ja sam još uvijek tog shvatanja. Ideal koji ide prema istom cilju za dobrobit svih u zajednici zvanoj porodica. Sva iskušenja pred kojima se nalazi zemlja u kojoj živite direktno su proporcionalna i vezana za sreću i prosperitet jedne porodice. Opet slušam stare pjesme ,živim u starosti mladost i ponekad se provozam nostalgijom i bude mi lijepo, nekako me preplave osjećanja.Tada ne otvaram fejs, jer odmah naiđem na ono živi za danas !
Jasminka Nikolić ex Brdarević
