Putovanja nas vode kroz vrijeme i prostor, otkrivajući nam bogatstvo istorije i dubinu kulture.Dolaskom u Višegrad, osjećamo se kao da smo zakoračili u drugo vrijeme, gdje mostovii rijeke pričaju priče prošlih vijekova. Ovaj kraj nas uči da bez obzira na razlike, možemo živjeti u ljubavi, toleranciji i poštovanju. Kroz ovaj putopis otkrivamo da je prošlost naš učitelj, a sadašnjost i budućnost pozvane da njeguju jedinstvo i multikulturalnost.
Preuzeta fotografija sa Globus travel shop.
Putovanja počinju prvo u našem umu,od želje da nešto novo doživimo.Tako da smo Jelena,Vukašin i ja odlučili da posjetimo Višegrad i Sarajevo.
Noćna vožnja kroz Srbiju i dijelom Bosne je malo zamorna, ali to je deo putovanja. Prva destinacija je bila Višegrad. Stigli smo rano, već je zadanilo. Magla je dosezala do polovine brda . Drina je bila tamna a huk vode i reski vazduh naslučivali su da će priča biti zanimljiva.
Grad se nalazi u kotlini rijeke Drine na brežuljkastim padinama koje se uzdižu u planine. Na obroncima planina drveće u jesenjim bojama obuklo žuto-crvene kapute. Priroda budi našu sjedinjenost s njom. U vidokrugu veliki most sa 11 lukova „na Drini ćuprija“. Vraća nas u istoriju i genezu svega prethodnog kroz vijekove. To u nama rađa radoznalost i želju da svoje nepoznanice razriješimo.
Most je zadužbina je Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira trojice sultana ( 1565.-1579. godine ) Sulejmana Veličanstvenog, Selima II i Murata III. Mehmed paša Sokolović je rođen kao Bajica Nenadić od oca Dimitrija i majke Marije.Kao dječak od 15 godina je odveden u janjičare. Školovan je u jedrenskom saraju 13 godina. „Danak u krvi “ je sistem koji je sakupljao zdrave i jake dječake iz osvojenih hrišćanskih zemalja u osmanskom carstvu. Kao vid oporezivanja, da se napravi vjerna robovska vojska. Dječaci su morali da se odreknu svoje religije i usvajali su običaje i Islam, kako bi poprimili osmanski način života.
Most je dug 250 metara, širok 10 metara, na sredini je proširen sa dvije terase sa svake strane po jedna. Taj dio mosta se zove kapija. Na jednoj terasi se uzdiže stub na kome je ugrađena ploča sa natpisom stihotvorca Badija iz 1571. godine. Nasuprot ovom stubu sa desne strane je terasa koja se zove Sofa. Uzdignuta sa dvije stepenice. Most je ograđen kamenom cijelom dužinom.
Naš dolazak je upotpunio lađar koji će nas voditi brodićem, Drinom kroz lukove mosta i u panoramski obilazak. Vremenski od pola sata, obišli smo veliki dio lijeve i desne obale upoznavajući arhitekturu
mjesta . Na takoreći poluostrvu, je smiješten Andrićgrad sa svojom modernom gradnjom, replikom andrićevskih romana. To je turistička atrakcija umjetnosti,istorije i tradicije. Osnovan je na ideju Emira Kusturice,kao spomenik multikulturnom životu. Cilj je da pored turizma i kulture promoviše mir i jednakost. Andrićgrad sadrži i pozorište, bioskop, rečne marine, trgove,crkvu,dućane, restorane i gradsku upravu. Zove se još i Kamengrad, jer je pravljen od neobrađenog kamena sakupljenog od starih srušenih kuća u Trebinju. Cilj je bio da se izgrade kuće kao iz doba turskog vremena.
U Višegradu je svaki zid posvećen Andrićevim junacima ili citatima.
Zidovi kao male biblioteke sa nazivima romana ili oplemenjeni citatima našeg nobelovca.
Mali štandovi i prodavnice su prepuni suvenira sa slikom mosta, još mnogo obilježja krajeva Bosne.
Putujući rijekom Drinom shvatamo prolaznost, kao rijeka koja teče. Ovo mjesto nas vraća u period od 1516. godine do 1914. Mjesto radnje je bosanski grad Višegrad koji metaforično predstavlja cijelu Bosnu. To je mjesto ljudskih sudbina i ličnih drama, stradanje u određenom vremenu. Stradanja motivisanih nacionalnim i religijskim faktorom. Likovi su nosioci naslijeđa i njihovog kulturnog identiteta, kao i obrazaca i na njima zasnovanih mišljenja.
Putujemo sa nepoznatim ljudima, turistima. Nije svima istorija prioritet. Neki prave selfije, što je današnja pojava fotografisanja , da bi postavili slike na društvene mreže.
Ova naša grupa ljudi ima razne motive za posjetu istorijskih mesta. Svi su dobronamjerni i imaju visoka očekivanja.
Ploveći tako , došli smo do brda gde je bila kula legendarnog heroja Alije Đerzeleza (po bošnjačkom predanju) ili Kraljevića Marka (po srpskom predanju).
Svi smo bili raspoloženi u iščekivanju novih informacija o ovom mjestu.
Dok su kišne kapi padale na rijeku i svojim krugovima ispisivale neke nove priče , koje će iz naših doživljaja biti prenijete drugim generacijama. Most koji stoji vijekovima, nauk nam je da živimo u ljubavi , spajajući naše različitosti u život tolerancije i multietičnosti.
Moj unuk je ponio lijepe utiske, izabrao magnete sa simbolima jedne epohe. Najviše su mu se svidjeli brodovi, jer to je njegov fokus istraživanja. Neka plovi ovaj brod do nekog novog mjesta.
Jasminka Nikolić ex Brdarević
