Reći ću vam kako se moje unutrašnje stanje odražava na pisanje poezije. Iskrenost i autentičnost u pisanju je neizbježna u svakoj vrsti umjetnosti, tako i u pisanju. Pjesnikova duša je prisutna u svakom stihu.
Dušo moja, ne kazuj sve rane svoje
Mada pjesma ne bira osjećaj
Ona izvire kao voda živa
Nema u pjesmi dodvoravanja
Ona kao vodopad krene niz liticu
siječe jačinom bujice.
Hladnoćom vode ubija
Nekad vrelinom ako je gejzir
Naprosto neke stihove moraš napisati
Ne moraš objaviti
ali tražiš tiho odobravanje
I klicanje hoćemo još !
Kao kad se rodi dijete
milo ti kada ga hvale.
Tako i ti sa svojim pesmama.
Onda crpiš iz sebe
daješ se nemilosrdno
riječitošću se poklanjaš i zahvaljuješ.
I opet iznova i iznova
nove inspiracije, novo kazivanje
to je tvoj božiji dar.
Jasminka Nikolić ex Brdarević