Pustinjski pijesak,tabani goli
tragovi stopala u pijesku se nižu
bolom od topline pijeska rana ranu sustiže.
Velika crvena sunce
toplina leluja, vjetar ćarlija
a pijesak k’o sat pješčani sipa.
Put traže godinama
zrna su čudo,ogromne pustinje nepregledne.
Na milijardi zrna stopama koje prave
prođeš i već slijedeća stopa prethodnu zatrpava.
Na zalasku vičeš vodeee
to jedino znaš da život daje.
Crvena lopta k’o neman
pada u pješčanu dinu a putnik tražeći put
vidi fatamorganu.
Put je negdje u beskraju
gdje vrijeme stane.
Jasminka Nikolić ex Brdarević