Cigareta, to mi je sve

Cigareta “to mi je sve”. Zdravlje se evidentno narušava pušenjem. Statistika razvoja oboljenja se vezuje za pušenje. Neizbježan je cancer pluća, srčana oboljenja, suženje krvnih sudova, smanjena težina kod ploda trudnica itd. Kranji ishod je naravno smrt.

Pušači su čudna sorta ljudi.

Cigareta im je na posebnom mjestu po hijerarhiji užitaka i utješitelja, “da se ne udеbljaju”, da smire živce i ubiju vrijeme. Ujutro se puši prva cigareta, uz jutarnju kafu. Poslije u toku dana se nastavlja ljubav između cigarete i pušača. Na pauzama, poslije ručka. Tako čitav dan taj mali porok budi pažnju pušača. Oni su jednostavno posvećeni tom poroku. Redovno ga njeguju, maze paze, žude za njim.Brane ga svim silama. Ne dao Bog reći nešto protiv pušenja. To će biti razlog da vas makar malo “zamrze” ili gledaju neprijateljski. Nema veze što im garderoba, kosa , prsti, prostorija smrde. To je ipak nešto kako kažu “ to mi je sve”. “ Neće mi još i to oduzeti.”

Nekada se poslednji dinar skuplja za paklicu cigareta, ili se kupuje na veresiju. Ali to je ipak “to mi je sve” i ne dirajte u moje pušenje.

Razumijem ja to. Bila sam pušač 20 godina. Ta vrsta ovisnosti je baš pogubna. Prestala sam pušiti kada nisam mogla da udahnem vazduh. Momenat kad te nešto opomene da si pretjerao, valjda bude preloman, kao i za sve ostalo. Rekla sam sebi “umri ako treba bez cigare a ne od cigare”! Za tih 20 godina sam naudila svome zdravlju. Popušila jednu solidnu ušteđevinu. Upropastila zdravlje, potrošila deterđenta na pranje odjeće i zavjesa, oko sebe sam nenamjerno trovala pasivne pušače. Sve je to manje pogubno od spoznaje da me je taj porok držao u zavisnosti kao zmija oko vrata. Toliko žudiš za cigarom kad je nemaš, da si bijesan na sve živo oko sebe.Ipak sam ostavila taj porok. Sama pomisao da on vlada mnome bila mi je užasavajuća. Ne volim da zavisim od poroka.Sve živ čovjek može postići. Samo ,sam mora donijeti odluku. Sve priče, kampanje, zastrašivanja, zabrane pušenja, crne naljepnice, nemaju toliku moć kao naša ODLUKA i VOLJA. Nije istina da se ne može bez cigara i da “ mi je to sve”. Nisam ovo napisala da bi pametovala, nego da bih vam rekla da sam se davno riješila te zle pošasti zvane duvan…

Zavisnost je pobijeđena. Sloboda bez poroka je jedina sloboda.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Tišina odra

Tišina odra,
ozbiljnost smrti i začuh ah.
Da li to izusti moj otac
na poslednjem pozdravu meni ?

Tri dana pred smrt, isto ah !
Nedorečenost života,
ne sumiranost rezultata roditeljstva
i uopšte sopstvenosti.

Na kraju novi početak, ah.
Dostojno ispraćen autobiografskim
taksativnim brojevima.
Da li si to želeo?

Bez ikakvih obreda
samo cveće
i tiho neuznemiravana empatija.

Podne je.
Oglasi se molitva sa džamije
i tvoja duša prhnu u svetove pripadanja.
Dženet je stigao ili ti tamo.

Sve se namesti kako treba.
Ne može se Džabril zvati
niti će doći pre vremena.

Smrt je uvek neprilika
koja je ipak za svaku priliku
ako smo pozvani od Boga!

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Mačka

Ilustracija: © Endre Penovac

Kakva je to životinja
kad k’o čovek ličnost ima
egoista pravi.

Radi ona šta hoće
ili spava, ili jede , ili lovi.

Nekad vreba dok ne skoči
miša malog dok ne zgrabi
Onda krene igra njena.

Miša nosi pred vrata
gde joj žive „mama i tata“.
Da vide da znadu
da i ona lovi i to nisu baš mali ulovi.

Mada danas mace kao dame rastu
u udobnom stanu
neke čak i nasleđe dobiju od „majke“
što ih godinama čuvaju i maze.

Nemajući koga one odlučuju
da mačkama imovinu i sve svoje daju.
Tako pojedinci čuvaju ljubimce
bolje nego neki svoje male klince.

Ljubav nema meru
neka prema čoveku
neka prema ljubimcu.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Čvorci

Jutrom obasjanim suncem radim nešto u dvorištu i pokušavam da um kanališem u pravcu prirode ,to jest da ignorišem buku koja dopire sa ulice.

Prepoznah čavrljanje čvoraka na drvetu koje je u blizini.

Leska neka raširila grane a uz nju se privila vinova loza koju nisu usmeravali ,nego pustili da se prirodno pripije uz drvo koje joj je najbliže.


Intenzitet ptičjeg žagora mi govori da tu ima izobilje grožđa. Da su se skupile ptice na gozbu i da uživaju. Nisu zvuci koji dopiru do mene stalno isti.Rekla bih da tu ima i prepirki ptičijih, ali ima i zvižduka povremenih. S vremenom poleti pokoji čvorak ustremljen na plod i opet nastane žagor ptičiji. Povremeno utihne i tada čujem zvuk sa ulice prodoran i neprijatan.


Priroda ipak opstaje , prepoznajem njen zov uprkos svim njenim protivnicima i uništiteljima.

Slušajte i prepoznajte blagodati prirode.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Osmi mart

Ilustracija: © Peolla from Pixabay

Osmi mart kao
da je zakonska
odredba.
Na taj dan
„zakonom“ treba
poklonit nešto
na dar.

Možda sam sklona
karikaturi,
a ovo liči
baš liči.

Iskrivljenu sliku
o svemu,
ovoga puta o ženi.

Cvećari, hotelijeri
muzičari, zlatari
i ostale radnje.
Želim vam dobar pazar.

Zakone, zaštiti ženu
kad zakon treba
da se pokaže
tada će praznik
biti važan
i odjek zaista snažan.

Ipak pobrinite se
da budete dobri i nežni
i baš vi pravi i neizbežni.

Jasminka Nikolić ex Brdarević

Bila su to divna vremena

Bila su to divna vremena!

Da bila su to vremena kada se zapošljavalo, dobijali stanovi i išlo na more, besplatno školovalo i svašta nešto!

Ono što nije bilo dobro , mi djeca nismo znali. Ali znam da se prodavala kafa i na 50 grama Delamaris. Da se na more išlo u radnička odmarališta i nosila se butan boca, kuvalo se na plaži. Jeli smo kriške hljeba namazane marmeladom od šipka. Kupali se dok nam usta ne poplave i ne izađu groznice na ustima. Do mora smo dolazili vozom do Ploča a onda autobusom za 45 putnika u koji se zgura najmanje 60 ljudi, do Makarske. I tako to, sve je bilo divno. Javljali smo se s mora tako što smo po dva sata stajali u redu ispred telefonskih govornica i „kuvali“ se od toplote.

Da li bi sad naši mladi ljudi rekli da je to bilo vrijeme iz snova? Pitam se? Izlasci do pola deset i kapak. U gimnaziju pješke iz Dragodola do Gimnazije. Najmanje pola sata pješke mi je trebalo. Studiralo se tako što su se nalazili baš jeftini stanovi ako fakultet nije u sopstvenom gradu.

Neki su čak i po garažama stanovali i grijali se na naftarice, jeli supe iz kesica danima. Ja sam s roditeljima stanovala u jednosobnom stanu i nikada nisam imala svoju sobu. Vrata od sobe koja vode na balkon sam zatvoraila i u tom dovratku napravila sebi kutak za učenje. Sve je bilo divno!

Zadnjih dana u mjesecu smo jeli poparu, jer smo čekali platu. Nije bilo čekova i kartica. Baš je bilo divno!

A danas? Sve fali!

Pa fali, malo skromnosti, malo radosti, malo ljubavi, malo života!

Jasminka Nikolić ex Brdarević