Danas pišem o vodi. O životu o nama. Voda nije samo sredstvo koje gasi žeđ. Njome se krstimo, nosimo plod u utrobi majke i suzu u oku, plodove koji nas hrane zalivamo. To je resurs 21 veka koji nestaje nemarom. Bez nje nestajemo i mi.To je naš početak i kraj.
Ponekad je dovoljna jedna kišna noć da shvatimo koliko smo mali,a koliko veliki u svojim mislima.Mesec je hladan , svetli i tajanstven je.Menja oblik kada su mesečeve mene, za razliku od Sunca. Magla zamućuje pogled ali se briše.
Neke stvari su privremene, a neke večne.
ilustracija-maja veselinovic 2020.
Dok se kišne kapi sustižu dok nebo teško diše povremeno sijalica trepne kao da se zagrcnula.
Slučajno, oko mi maglu na prozoru okrzne. Mogla bi napisati nešto da mesec me zapamti.
Jer, evo ga viri krajičkom oka mi namiguje. Ja mu nacrtam smajli on se osmehne i pobegne.