Oglašava se zvono. Monahinje kreću na jutrenje. Praznik je Presvete Bogorodice. Mati Anastazija odmerenim korakom ide u svetinju, klanja se ikonama i ljubi ih , osenjava se krsnim znakom i zauzima svoje svakodnevno mesto na jutrenju. Prethodni dan kada je poslala krštenicu svojoj unuci odnosno njenim roditeljima kao i novac uz potpis tvoja baka, mnogo je razmišljala da li da to učini. Svetog Fanurija je pozvala u pomoć molitvom „Oprosti Gospode majci Svetog Fanurija. Sveti Fanurije reci mi rešenje moga problema“. U dilemi sam da li da se predstavim kao baka Anamarije. Moja ćerka godinama živi u zabludi , da sam ja poginula. Ponavljala je molitvu i dobijala unutrašnji glas da treba reći istinu za života. Iako se premišljala, pretpostavljajući da je njena ćerka rasla uz neku osobu koja je bila uz njenog bivšeg muža. Ipak je stavila potpis i istina je otišla sudbinskim pismom. Dan je protekao u veselom i vedrom tonu uz prigodnu trpezu i mnogo gostiju u manastirskoj trpezariji. Petra je s porodicom stigla kući pod velikim utiskom svega što joj se dogodilo u zemlji predaka. Zvala je oca da ga informiše o svemu što im se desilo. “Kako je lepa zemlja Srbija “, rekla mu je. ” Ljudi su gostoprimljivi, naročito u Manasiji gde su krstili Anamariju “. “Tajo moj , tako je jedna monahinja bila prisna sa Anamarijom da sam osetila neki emotivni naboj u celoj atmosferi. Njena bogopredanost i ljudska toplina su me oduševili. Poslat će nam krštenicu. Ostavila sam adresu.” “Dobro Petra, nemoj me mnogo obaveštavati o tome, ti znaš da sam ja drugačijih pogleda. ”Evo , majka te pozdravlja i pita kada će te svratiti , mnogo vas je poželela? Majka je bila Liza, njegova druga žena. Sa njom nije imao dece. Liza je u svojoj nemoći da rodi, svu svoju ljubav poklonila Petri. Tako da ona nije ni osetila nikakav nedostatak ljubavi, a pri tome je bila jako mala kada se sve izdešavalo. Otac Mario je odavno dobio drugi posao , nižeg ranga, jer se čitav establišment promenio. Nisu mu više cvetale ruže, kao onomad kada ga je supruga osramotila i morao je napustiti zarad svoga društvenog položaja . Nikada se nije vodio razgovor o tom razdoblju života. Nizali su se dani i jedan dan je stiglo pismo. Krštenica sa prigodnom ilustracijom i lepo urađena u zlatotisku. Uz to još jedan dokumenat. Petrin suprug je zatečen tekstom i hartijom od vrednosti namenjen Anamariji , koju će moći podići lično, tek sa punoletsvom, uz to potpis tvoja baka. Odmah je ušao u sobu kod Petre i objavio joj neočekivanu vest. „Draga moja, ćerka nam je dobila mnogo novca na poklon od svoje bake.
Je li tebi nešto jasno od ovoga ?“ “Toliko novca , o čemu se radi ?” Moramo je pozvati. To barem nije problem. Na flajerima koje su poneli iz manastira ima kontakt telefon. Petrin suprug Stefan je pozvao i tražio mati Anastaziju. Javila se neka mlada iskušenica koja je rekla da sačeka . ”Mati Anastazija, požuri telefon za tebe iz inostranstva.” Požuri mati Anastazija ali je bol u grudima uspori u hodu. “Pomaže Bog gospodine, Bog vam pomogao dobra ženo”. “Recite mi ko ste vi” ? „Da li ste zaista baka mojoj ćerki”? Teško mi je govoriti, imam anginu pektoris i jako me probada u grudima. Ali da vam kažem da sam ja prava majka Petrina. Vašu suprugu sam ja rodila. Petra uze slušalicu,” gospođo ja imam majku Lizu ovo je neka greška”. “Ne Petra , otac nije hteo da ti ispriča ništa o meni lažući te da sam poginula, jer me je ostavio dok sam bila u zatvoru”. ” Nepravedno sam bila osuđena i moj život je bio veliko iskušenje”. “Odveo te je otac, dobio starateljstvo i zapretio mi da vas nikada više ne tražim”. On je bio na vrlo visokom položaju u društvu. Petra je nema slušala priču. “Novac koji sam ostavila Anamariji sam dobila kao odštetu zbog nepravednog dugogodišnjeg boravka u zatvoru. “Da li je i tvoj otac bio umešan u sve ovo to pitaj njega”. Anastazija je iznemogla od bolova i od istine koju je izgovarala svojoj ćerki, bila sve tiša. “Mati Anastazija, halo gospođo “! vikala je Petra uplašena. Pritrčala joj je iskušenica i ipak donekle pribrana, zamolila Petru da nazove drugi put, jel je Anastaziji jako loše. Hvala vam, jako sam uzbuđena, nadam se da ću imati priliku. “Moja majka, moja majka , Bože Gospode “! Plakala je Petra.Ruke su joj se tresle. Devojčica joj je pritrčala. Počela da viče “mama, mama ” ! Stefan je bio razborit. Nazvao je Maria, Petrinog oca,da ga pita zašto je krio ovo sve vreme. Nazvao je, javila se Liza. “Molim te Lizo treba mi Mario”. Mario mi smo u velikom problemu. Petra je van sebe. Saznali smo vest o Petrinoj majci. Ona monahinja iz manastira je njena majka. Poslala nam je krštenicu i novac za Anamariju koji će moći podići sa svojim punoletstvom. Nama je sve bilo čudno, kontaktirali smo manastir i čuli se s njom. Sve nam je objasnila. Rekla nam je da je ona Petrina prava majka. Petra uze ljutito slušalicu, “zašto si me lagao sve vreme da mi je majka poginula, zašto ?” Ja Lizu volim, ona me je odhranila i čuvala, ali majku mi nisi smeo sahraniti tek tako. Znam celu istinu. Nisi bio dobar čovek. Lišio si me ljubavi prave žene koja me je rodila. Sad sam majka i znam šta to znači ! Mario dođe do reči i poče sočno da psuje dan kada su otišli za Srbiju. Nisi trebala to nikada saznati. Ta ženetina je dobila od mene pretnju da se nikada više ne pojavljuje. Urlao je od besa. Petra nije mogla da prepozna oca. Liza se upetljala, ali nju je odgurnuo. “Marš i ti jalova ženo “. Petra je zalupila slušalicu i zaprepaštena ostala u sopstvenom muku. Stefan joj je prišao i nežno joj rekao da se smiri, sve će se rešiti. Otac je više nije zvao. Svoj bes je izkazao kao nekultivisani neandertalac. Liza se povremeno javljala , kada je sama. Ali Petra se držala na odstojanju. Zvali su par puta manastir , ali rečeno im je da je Anastazija na kardiologiji i da joj se stanje pogoršalo. Silno je želela videti majku još jednom. Zvala je često manastir i uglavnom su joj govorili da je stanje nepromenjeno. Anastazija se osećala loše ali se ipak nadala da će još jednom videti Petru. Jedno jutro su pozvali sveštenstvo iz bolnice,da ih obaveste da su predviđanja da Anastazija neće preživeti ako se još jednom pojave veliki bolovi . Duhovni otac je došao da je ispovedi, pri tome je ona bila mirna, već daleko od ovoga sveta sa osmehom na licu koje je odavalo smirenost i zadovoljstvo. Bog je uzeo k sebi. Ispunjena joj je želja da upozna telo svoga tela. Njenu Petru otrgnutu od nje kao devojčicu kao i svoju unuku . Petra je sa suprugom i ćerkom došla na sahranu, neutešna u svome bolu. Žudnja za majčinskom ljubavlju je nikada nije napustila. Lizu je i dalje poštovala, a sa ocem više nikada nije progovorila. Anamarija je navršivši osamnaest godina uzela novac za školovanje. Završila je medicinu, postala vrhunski kardiolog . Sve u želji pomogne ljudima, da ih ne boli srce od životnih jada. Manasiju je posećivala svake godine i darovala je ogromnom freskom Mlekopitateljice koja je postala mirotočiva i nad njom su se desila velika iscelenja.
Mati Anastazija, je nekada bila Žaneta Petrović. Po profesiji istoričarka umetnosti. Suprug joj je bio ambasador u Francuskoj. Radila je kao kustos muzeja u Parizu. Prilikom krađe slike holandskog slikara, koja je bila procenjena na vrlo visoku svotu novca, osumnjičena je. U to vreme imala je devojčicu Petru, koja je rođena u Francuskoj. Porodica se brzo suočila sa nepravdom zlog sveta. Žaneta je nepravedno osuđena za pljačku. Tom prilikom je zbog ogromnog stresa, preko noći osedela. Samo su joj ogromne plave oči ukrašavale skrhano lice. Nepravda je učinjena .Morala je u zatvor. Za suprugu “biznismena” se spremalo radno mesto. Ovo je bio način da se strankinja skloni i obezbedi dobro plaćen posao. “Biznismen” je bio poznat kao preprodavac umetničkih dela. Umešan je direktno u pljačku. Sliku je prodao nepoznatom kupcu za veliki novac. Potplatio je sudstvo i ostvario cilj. Njegova supruga je dobila posao i sve se zataškalo. Samo je Žaneta ostala u zatvoru, čekajući povremeno posetu muža. Mario je sve više izostajao sa posetama. Počeo je verovati glasinama, da je njegova supruga ipak kriva. Da bi svoj ambasadorski ugled sačuvao, podneo je tužbu za razvod. Žaneta je dobila tužbu u zatvoru. Nije mogla da veruje. Kada brod tone, svi ga napuštaju. Potvrđeno je sada. Razvod je okončan. Ocu je pripala ćerka, kao staratelju. Na kraju je Žaneti rekao, da odlazi iz Francuske u drugu zemlju da službuje i vodi Petru. Naglasio joj je , da ih više nikada ne traži. ” Osramotila ih je , za ceo život. Njemu ne treba lopov, a ni Petri takva majka “,to su bile njegove poslednje reči. Osuđena je na deset godina zatvora. Žaneti ništa drugo preostalo nego da u zatvoru bude poslušna i da se na svim zadacima pokaže marljiva. Dozvolili su joj da čita svetovne knjige. Tako su joj molitve postale veliki razgovori s Gospodom. U međuvremenu se opet desila pljačka i isti onaj “biznismen” je sada priveden pravdi. Priznao je da je izvršio i prethodnu pljačku. Žaneta je dobila pomilovanje. Pošto je zatvorske godine posvetila Gospodu i molitvi, po izlasku iz zatvora je poželela da se vrati u domovinu i ode u manastir. Njeno majčinstvo je uništeno. Suprug je ostavio, povratka nije bilo. Žaneta je dobila veliku odštetu za služenje kazne, kao nedužne osobe. U domovini je imala još par prijatelja koji su joj verovali. Bodrili je sve vreme . Dobila je od njih podršku kada je otišla da bude iskušenica u manastiru Manasiji. Nakon tri godine iskušeništva monaškim činom postaje monahinja Anastazija. Nekada je na diplomskom ispitu imala temu ” Srednjovekovno fresko- slikarstvo manastira Manasija “. Istorija ovog utvrđenja , je ostavila veliki utisak na nju još tada.Zato se i odlučila tu doći. Ovde živi kao mati Anastazija. Ima svoje dužnosti. Učestvuje na bogosluženjima, slika ikone, veoma je zauzeta i predana crkvi. Kada dođu duhovni dani Manasije , dolaze ugledna svetovna lica i književnici , kao i verni narod i putnici namernici. Ove godine su se prijavile mnoge porodice iz inostranstva za krštenje dece baš ovde. U posetu dolazi patrijarh koji će držati službu i krstiti decu iz rasejanja. Petra , kći Žanete, sada mati Anastazije je odrasla u Italiji. Prošle godine je postala majka devojčice Anamarije. Poželela je doći u Srbiju. Zemlju svojih predaka i tu krstiti ćerku. Od oca je čula priču da je majka poginula u saobraćajnoj nesreći. Živela je u tom ubeđenju. Njen muž i ona su uplatili turističku turu obilaska manastira i spomeničkog nasleđa Srbije. U taj aranžman je bila planirana i poseta manastiru Manasiji. U okviru toga krštenje dece. Svu organizaciju vodila je turistička agencija u saradnji sa majkom Anastazijom. Na duhovne dane su došle sve zvanice. Manastir je blistao, a vazduh je mirisao bosiljkom i raznim lekovitim travama. Crkva svete Trojice je bila pripremljena za doček dece i roditelja. Patrijarh je stigao i krenula su krštenja. Mati Anastazija je bila domaćica manastira te stoga ovde prisutna. Nekoliko krštenja je već prošlo , a potom je prozvana majka Petra iz Italije sa suprugom i ćerkom Anamarijom. Mati Anastazija se našla u čudu. Pogledala je malu porodicu. Prepoznala je ćerku koju nije videla godinama. U njenom liku je prepoznala sebe. Nije mogla da veruje.Molila je svece da ne oda samu sebe. Oprostila je svima nepravdu koja joj je učinjena. Ona odavno živi svetovni život. Njeno smirenje kroz molitvu ovoga puta je bilo oslabljeno. Damar u grudima je bio nesnosan. Petra je bila sva ushićena,pričala je , spominjala Žanetu , svoju majku, zavičaj.Detinjstvo bez majke. Mati Anastazija je čuvala tajnu duboko u svom tihovanju.Ovaj obred je bio njeno najveće iskušenje do sada. Iznenada, po završetku krštenja, devojčica potrča u susret Anastaziji. Ona je uhvati da ne padne i uze je u naručje. “Pa ovo je moja unuka” reče u sebi. Bila je sretna , ali je znala da je to ogromno iskušenje za nju. Velike plave oči , nasledila je od nje. Sećanja su navirala. Suza teška i bolna krenu joj niz lice. Ona je neprimetno obrisa, moleći se za pribranost. Nosila je devojčicu uznemirena kao nikada do tada. Uzela je podatke roditelja i devojčice. Rekla je da će im poslati krštenicu na kućnu adresu kada sve formalnosti oko papirologije završi.Oni su otputovali. Na odlasku je devojčica mahala Anastaziji, slala poljupce i nestala. Kao anđeli koji se samo ponekad javljaju da nam kažu radosnu vest. Tu noć je mati jedva preživela od uzbuđenja. Setila se da ima novac u banci na koji je zaboravila. Prepisala je veliku svotu novca Anamariji, svojoj unuci. Kada su roditelji dobili krštenicu imali su šta videti. Poklon u novcu koji je poslat kao hartija od vrednosti, namenjen njihovoj kćeri. U potpisu je stajalo TVOJA BAKA !
Tekst dana je snažan duboko emotivan, bolno istinit. Godine provedene uz manipulatora na kraju otrežnjuju. Nastaje proces buđenja, otrežnjenja i suočavanja sa sopstvenom ranjivošću. Suština manipulacije i psihološke zamke u koju mnogi padnu.
Ona izvlači iz sećanja ružne trenutke svojih godina provedenih uz manipulatora svih teorema i sunčevih sistema.
Raznih tema, svakojakih najviše lažovskih priča nikada ne dosanjanih snova slepljenih trepavica od suza.
Usnulih dečijih glavica uspavanih od brige za svađu iz susedne sobe.
Sada shvata sve veštine takvoga mozga glupu naivnost koja je padala na iste fore pravdajući se da belo je crno da dan je mrak.
Još kontrasta u koje je ubeđivao ona se branila pred đavolom lažljivog jezika spornog morala
Sve je uostalom bilo sporno kod situacije toplo-hladno kada ju je kao žrtvu na giljotinju stavljao posle se predomislio pa se udvarao.
Pita se da li je bila omađijana kad ju je pitao da li veruje više svojim očima ili njegovim rečima. GDE SU JOJ OČI BILE?
Jasminka Nikolić ex Brdarević
Inspiracija život žena i muškaraca koji žive s manipulatorima. Posvećujem im ovu pesmu i želim od sveg srca da osveste svoje svakodnevne nelagode koje im priređuje osoba koja ih maltretira svim sredstvima. Slično je paklu „vi koji ulazite ostavite svaku nadu“ . Ne nadajte se promeni. Samo bežite!
Da li je neprirodno da ljudi nemaju empatiju. Neprirodno je u smislu naše izvorne ljudskosti. Čovjek je stvoren sa sposobnošću saosjećanja i povezivanja. Konstantno izloženost stresu nepravdi i nesigurnosti dovode do emocionalnog zagušenja. Ljudi zbog toga često razvijaju apatiju , jer gubitak smisla vere i povezanosti sa sobom i drugima. Ljudi su prazni, grubi i sebični. Prihvatimo svoje emocije jer kad potisnemo bol, potisnemo i radost.