Dok plamen svijeće toplotu stvara neka se vremena stara spominju u mome umu. Pitam se, koje godine su žute dunje mirisale na ormanu ? I kada sam slušala zrikavce dok je lišće šuštalo dok je vjetar zavjesu lelujao ? Dok je baka spavala a ja "ovčice" brojala i sanjarila o plavim morima. Dalekim plažama, crvenim koraljima, šarenim suncobranima, slatkim snovima. Mirisom soli na koži, palminim listovima, plodovima urmi. E, koje se godine dešavalo kada sam otišla kući a meni stiže pismo od jednog dječaka iz ravnice. Piše o čežnji za ljetom jer tako kratko traje i nemiru koji od tada uznemirenost mu daje. Još mi piše da jedva čeka ljeto i da se na molu gdje čamce vežu nađemo opet prije kiše. Reći će mi tada riječi neke tople i meke koliko godina ima dana, koliko noć ima zvijezda, koliko tužnih uzdisaja. Dok opet ne dođe ljeto ! Jasminka Nikolić ex Brdarević