Maruan je Arap koji je došao iz Kuvajta da studira u Sarajevu. Visok, imao je kožu boje meda, ličio je na Omara Šarifa. Student medicine, u glavnom gradu Bosne i Hercegovine sedamdesetih godina dvadesetog vijeka.
Jugoslavija je tada bila članica Nesvrstanih. Međusobna razmjena studenata je bila i trend i obaveza.
Arapu, Crnci i ostali stranci su dolazili u tadašnju Jugoslaviju i bili omiljeni u našoj zemlji.
Zemlje iz kojih su dolazili su imale izuzetno jaku tradiciju.Ne premostivu u odnosu na ljubav.
U Kuvajtu se ugovarala ženidba. Od rane mladosti su znali sa kim će ko osnovati porodicu, kad završe visoke škole. Ova stepenica znanja je bila obavezna.
Mirela , je bila Bosanka, takođe je studirala medicinu. Bila je Maruanova drugarica sa godine. Djevojka je bila crna visoka, otmjena, lijepog vladanja. Dobar student. Maruanu je često objašnjavala mnoge stvari, jer je studirala uporedo medicini i Arapski jezik. Pomagala mu je oko savladavanja jezika.
Malo po malo, počelo se govorkati, kako se Mirela zabavlja sa Arapom. To je već za ondašnja shvatanja bio skandal. Njih dvoje se nisu prestali viđati, usprkos tome. Njen otac se protivio toj vezi.
«Mirela, govorio joj je otac, dok su Arapi u Bosni imaju djevojku, čak se i ožene.
Ali tamo imaju ugovorenu ženidbu.Nikada ne smiju odustati od toga . «
« Mirela, kćeri, batali to, dok je vrijeme. Mi jesmo Muslimani , kao i oni, ali njihova tradicija je jača i od vjere i od ljubavi «.
Mirela se zamislila, ali mladost nije prepoznala očevu paniku i dobru namjeru.
Išla je srcem u avanturu života.
Ovo dvoje mladih ljudi su se družili intenzivno. Maruan je insistirao da se Mirela uda za njega. Nije lijepo , a ni dozvoljeno u vjeri imati nikakve dublje odnose sa djevojkom , dok ne postane žena. To propisuje vjera i tradicija.
Maruan je bio meta mnogih « namiguša « , ali nije on mario za njih. Mirela je bila tiha , mirna i pobožna i vjerna svojoj odanosti prema Maruanu.
On je naizgled bio moderan momak, sa dobrim manirima i izuzetnim poštovanjem prema Mirelinim roditeljima.
Žena je trebala po njegovom mišljenju, kod muškarca probuditi čedna osećanja i divljenje. Nije tražio poniznost, to su samo predrasude. Mirela je bila intelektualka, koja je mogla svoje prirodna i stečena znanja koristiti i raditi na usavršavanju i dalje.
Zbog cjelokupne situacije sa zlim čaršijskim jezicima, a i zbog svoje naklonosti prema Maruanu, privoljela je strogog oca da joj da blagoslov za brak.
Vidjeo je otac « da vrag nije odnjeo šalu « . « Bolje da se vjenčaju, nego da čitava čaršija priča «!
Napravili su prigodno veselje za uži krug prijatelja i rodbine. Maruan nije dozvolio da se njegovi roditelji obavijeste niti pozovu.
Mirelin otac je uvijek bio » rezervisan» što se tiče svega. Ali nije imao kud. Radio je pri Armiji, a to je značilo skrajnuti vjeru, iako je to samo bilo za narod tako.
Mirela je znala da je zajednicki život taj, u kome će supruga mužu biti vječna pratilja, kako u ovom tako i u onom svijetu. Znala je da su po običajima vjere muž i žena vezani ozbiljnom predanošću i poštovanjem. Ona će preuzeti na sebe sve što je za njihovu sreću dobro i od Gospodara propisano.
Živjeli su naizgled kao i sav mladi svijet, izgledajući moderno i odvažno.
Ali njihove odaje su odavale strasnu ljubav i mirnoću i disciplinu molitve.
Sve je naizgled djelovalo pa skoro irealno, ali tiha zlaslutnja je nije napuštala. « Kako će se jednoga dana pojaviti pred njegovim roditeljima ?»
Da li njega čeka neka ugovorena ženidba ?
Maruan se lomio između ljubavi i tradicije. Iako ih je ljubav i vjera zbližila, ipak je moć tradicije i razlika u obredima i shvatanjima ogromna raspuklina.
Morao se dogoditi i taj trenutak. Kada su njegovi roditelji nazvali i razgovor je tekao tako da je hitnost tražila izvršenje. « Moraš hitno doći kući « zahtijevali su od njega. Ako ne poslušaš nema više finansiranja tvoga studija.
Ostala su mu još dva ispita.
Morao je poslušati.
Maruan je otišao u Kuvajt. Ugovorena ženidba , sa kćerkom naftnog magnata je morala da se obavi.
Bio je tužan i nesrećan. Volio je Mirelu. Nije smio da protivriječi ocu. Znao je da je tradicija iznad svih propisa, emocija, nauke.
Borio se u mislima. Želudac mu se prevrtao, znojili su mu se dlanovi, aritmije su ga snalazile. Kao doktor je znao sve o bolestima, ali lijeka nije bilo. Roditelji su mu organizovaliu svadbu i sve je bilo po tradiciji.
Oženili su sina !
Studiranje je odgođeno za neko vrijeme. On je mogao kao apsolvent i stažirati neko vrijeme u Kuvajtu.
Mirela je za to vrijeme samo mislila, šta će se desiti s njom, ako se Maruan ne vrati ?
Prošlo je dva mjeseca i počela su govorkanja. Otac je rekao sav skrhan od tuge « da je znao da će se tako završiti «.
Mirela je bila očajna. Uslijedio je nakon dugog vremena poziv iz Kuvajta. Maruan joj je uz ogromno izvinjenje i tugu objasnio da je tradicija kod njih iznad svega. Da se ne može boriti protiv vijekovnih pravila. Imala je ona primjera u Bosni gdje su se zabrane ljubavi između raznih vjeroispovijesti zabranjivale, ali ovdje je drugi problem.
Sve je ovo navelo da postane sestra milosnica. Posvetila se medicini i prihvatila svoju sudbinu kao Gospodarevu želju. Maruan joj je poslao poklone u zlatu da je obezbjedi.
On je nije iznevjerio. Imao pravo na više žena.Zvao je da im se pridruži.
Mirela je ipak odrasla na Balkanu. Nije mogla u poligamnu zajednicu.
Život je posvetila liječenju ubogih i bolesnih. Za vrijeme rata u Kuvajtu je radila neko vrijeme kao ljekar.Maruana nije uspjela vidjeti.
Imao je već mnogočlanu porodicu.
Često je govorila: « Gospodaru, pomozi mi na putu sticanja znanja, oprosti ako sam nenamjerno ili iz neznanja pogriješila i budi milostiv na Obećanom danu.
Šapat pokrivene sestre.
Jasminka Nikolić ex Brdarević
