Niz kaldrmu šeće skromna žena
glava umotana
uvijek brigu nina
nebil’ manja bila.
Pjesmom srklet stiša
mora biti mila
kada muž joj s posla
dođe s puno briga.
Hrani gladne tiće
svoje porodice.
Žena kuha, mijesi
molitvama ište.
Valja svima zgodit’
tersu ne odgovorit’
biti mila, draga
sve ljubeć’ insana.
Godine je stižu
nervi samo gmižu
kad odoše čeda
ženi lijeka nema.
Njena svrha
smisla više nema.
Sve ih je niz kaldrmu
čitav život pratila.
Vrijeme se skotrlja
kaldrma joj posta mora
Živjeti se dalje mora.
Nekada su žene u Bosni bile uglavnom majke, žene , domaćice. Napuštanjem doma , djeca zasnivaju svoj dom i majka i otac ostaju usamljeni. Naročito žena kojoj je to bila primarna uloga.
Jasminka Nikolić ex Brdarević