Kad se rodiš na Novu godinu cijeli svijet ti se raduje. Barem tako izgleda. Samo majka u bolovima rađa toga dana. E, moj tajko se rodio prvog januara neke davne godine. Sada bi mu bilo 89 godine da je živ. Ali ja vjerujem da je on svoje korake, koje mu Gospod odredio, iskoristio. A bio je šahovski majstor, pecaroš na svim vodama. Ta pasija ga je zorom budila i pakovao se i išao u ribu. Fudbal mu je bio prva ljubav. Imao je velikog uspjeha, dok nije doživjeo nezgodu na utakmici i povrijedio koljeno. Ta ljubav ga je koštala bolesti do kraja života.
Šah je igrao kao da se kocka. Ako izgubi partiju , ćerao se s protivnikom dok nije pobijedio. Znao je osvanuti uz šahovsku tablu s protivnikom, ćuteći i mozgajući, samo uz poneku riječ. Mene je zvao ćerkano i kad bi me pitali koga više voliš, mamu ili tatu ( što je najgluplje pitanje ), ja sam uvek govorila tatu. Sad znam kako je bilo mojoj majci.
Ali moja dječija iskrenost je bila gruba. Dočekao je unuka i unuku , i to je bio najlepši period života za njega. Pisao im je pjesmice, šegačio se s njima, i dijelio im neizmernu ljubav. Uz sve novogodišnje čestitke dobijao je i rođendanske i uvek govorio da je godinu stariji. Volio je da mu kažu da izgleda mlađi nego što jeste. Eto, ako postoje neki drugi svijetovi, evo tajko čestitam ti posthumno rođendan i ne zaboravi Sloboda-Čelik 1:0.
On će već znati odgonetnuti šifru.
Jasminka Nikolić ex Brdarević